Stanić o tenku kod Marakane: Oprostite, ali gadite mi se...

Mario Stanić, bivši hrvatski reprezentativac poznat je po svom britkom jeziku i čvrstom stavu vezanom za stanje u hrvatskom nogometu. Nerijetko je stoga na društvenim mrežama prozivao čelnike hrvatskih nogometnih organizacija za nedemokratsko djelovanje, a  ovaj puta je svoju kritiku proširio i na susjedstvo. Naime, Mario je u svojoj najnovijoj kolumni napisao svoje razmišljanje o parkiranom tenku ispred beogradske Marakane, stadiona Crvene zvezde.

Tekst prenosimo u cijelosti.

Dno dna

Tako idu stihovi Balaševićeve pjesme.

“Dno dna, al’ sve je to već viđeno

Dno dna, svi trpimo postiđeno.“

Tenk koji je osvanuo na nogometnom stadionu ovih je dana bio vruća tema regionalnih, ali i svjetskih medija. Budite sigurni da će taj tenk, koji nije slučajno zalutao u krivu ulicu i na krivu adresu, biti kronična tema i naše budućnosti.

Teško je bilo izbjeći slike tog oklopnog borbenog vozila omotanog zastavom nogometnog kluba stacioniranog u blizini nogometnog travnjaka. Osobno sam pokušao izignorirati festival ljudske gluposti, ali ne mogu protiv sebe i protiv nogometa. Ne mogu protiv razuma!

Možda bi bilo najbolje prešutjeti i ne davati nikakvu važnost budalama koji su organizirali i dostavili to govno na stadion. Zapravo nisam ni mislio komentirati taj umjetnički izričaj nepoznatih autora, ali službene izjave visoko pozicioniranih ljudi, stav nogometnog kluba i priopćenje Uefe su me jednostavno potakli na pisanje ovog teksta.

Dakle, ako je suditi po izjavama relevantnih osoba i institucija, ovdje se zapravo radi o nekoj vrsti nove umjetnosti koja je po njima krivo shvaćena?!? Izgleda da se samo mali broj ljudi razumije u kulturnu baštinu, umjetničku atrakciju i minimalizam.

To borbeno oklopno vozilo izgleda poprilično usamljeno na ogromnom prostoru, a hladna čelična topovska cijev kao da se apstraktno pita u kojem smjeru bi trebala prijetiti? Nepoznati autori ove umjetnosti koji su parkirali simbol zla u blizini travnjaka žele valjda poručiti kako je ljudski život uistinu nepredvidiv i kratak? A, može biti još kraći i bolniji ako imate tenk!

Primitivni umjetnici ovim kreativnim činom zapravo tjeraju ljude na duboko razmišljanje. U njihovim glavama je jasna umjetnička poruka kako ovaj svijet bez tenkova ne bi bio tako sadržajan i lijep.

E sad, prvi koji su prepoznali ovu vrstu umjetnosti upravo su službene osobe kluba. Ti ljudi zaslužuju svaku pohvalu. Ponosno su objavili sliku tenka na društvenim mrežama i tako dokazali da ih Bog pored dara za prepoznavanje atrakcije, izgleda, nije počastio darom inteligencije. Moram priznati kako sam impresioniran ljudskom glupošću i kako osjećam veliku empatiju prema tim primitivcima. Njima pomoći nema.

Ako vam je tenk atrakcija, onda si nabavite jedan original i utjerajte ga u vašu dnevnu sobu. Ona čelična cijev što sije strah i smrt može vam svako jutro poslužiti kao budilica. Kad taj sat zazvoni tek ćete onda shvatiti što znači atrakcija i umjetnost!

Da stvar bude ljepša ima i onih koji tenk na stadionu prihvaćaju kao kulturnu baštinu. Njima predlažem da u svoju baštu parkiraju više primjeraka tenkova i da se tako danonoćno kulturno uzdižu. Njima je očito kultura sve u životu pa bi mogli kulturno odjebati s tim primitivnim izjavama!

Samo bolesni umovi mogu prihvatiti tenk na stadionu kao atrakciju, ili kao kulturnu baštinu. Tako je to valjda u životu. Nekoga uzbudi nogometna rezultatska neizvjesnost, nekome je atrakcija zalazak sunca, a netko se oduševi kad pročita dobru knjigu. Nema nikakve sumnje da pored ljudi koji znaju cijeniti istinske stvari postoje i ljudi kojima je vrhunac uzbuđenja kad vide tenk, granatu ili kalašnjikov.

Mene osobno nije toliko iznenadio sam čin postavljanja tenka ispred stadiona. Ruku na srce, to je nešto što se može očekivati na ovom našem usranom prostoru gdje dominira mržnja koju neumorno siju političari. Elokventni političari suptilno i sofisticirano šire viruse mržnje. Oni su kliconoše, a nogomet i tenkovi su samo alati kojeg oni nesebično koriste za ostvarenje svoje politike.

Tenkovi i topovi su naša prošlost, a ako narod ne shvati tko ih truje ubrzo bi opet mogli biti naša sadašnjost i budućnost.

I za kraj moram iskreno čestitati Uefi. Ta krovna europska nogometna organizacija je ipak pomela konkurenciju. Pazite ovu izjavu — oni kažu kako “nemaju problema s tenkom na stadionu sve dok se iz njega ne puca”.

Sorry, ali gadite mi se!

Trebalo bi vas tužiti za štetu koju ste tom izjavom nanijeli nogometu. Ja sam izgleda cijeli svoj život proveo u velikoj zabludi. Ja sam kao i velika većina normalnih ljudi diljem planete mislio i doživljavao nogomet kao nešto nespojivo sa tenkovima.

Draga gospodo iz Uefe ja više nisam siguran koja je vaša misija i vizija. To željezno govno koje sije strah i smrt, taj simbol razaranja nema što raditi u blizini nogometnog stadiona! Taman da je od kartona ili papira.

Što je sljedeće?

Možda će Fan shopovi na stadionima sasvim legalno prodavati minobacače s klupskim bojama i grbovima, a Uefa neće imati problema s tim sve dok se ne puca iz njih. Možda će za vrijeme utakmica borbeni avioni i migovi obojeni u klupske boje prelijetati preko stadiona? Možda će probijati zvučne zidove kako bi pokazali vjernost svom klubu? A, Uefa…?

Oni neće imati problema s tim sve dok ne budu bacali bombe i granate.

Op.a.

Autor ovog teksta je uspio izaći iz grada opkoljenog tenkovima koji su izgledali identično kao ono govno kraj stadiona. Mnogi nisu. Previše je ljudi na ovim prostorima stradalo od tenkova i ne vidim nikakav razlog zašto bi netko gledajući ligu prvaka morao gledati jebeni tenk u najavi utakmica.