Srna: Vojnik me udario puškom, ali ne zamjeram mu. Povratak u Hajduk? Sve u svoje vrijeme...

Legendarni kapetan Vatrenih i sportski direktor Šahtara iz Donjecka Darijo Srna u nedjelju je u Zagrebu predstavio autobiografiju u kojoj govori o djetinjstvu u Metkoviću, ratu, sportskom odrastanju, supruzi Mireli i obitelji te najvećim uspjesima i krizama koje je prolazio u životu.

Knjiga nosi naziv "Zašto te zovu Srna", a napisala ju je novinarka i spisateljica Milana Vlaović. 

POGLEDAJTE RAZGOVOR:

Darijo Srna je treći kapetan hrvatske nogometne reprezentacije koji je odlučio napisati autobiografiju. Kako je došlo do te ideje?

- Prije četiri godine Šahtar je došao na tu ideju. Moj klub. I počeli smo pisati knjigu, međutim nije mi se svidjela. Nije mi legla, ni meni ni supruzi. Osjetio sam da je teško prepričati svoj život s jezika koji nije tvoj. Prema tome, stavili smo na pauzu i nakon nekog vremena smo se odlučili. Supruga je nazvala i rekla da zna tko treba pisati knjigu. Milana Vlaović. I ta ideja je jednostavno bila točka na "i". Samo Milana može napisati ovakvu knjigu. Na meni je bilo da se razgolitim da kažem sve što se dogodilo u mojem životu. Loše i dobro. Nisam imao nikakvih prepreka jer nema se čega u životu sramiti. Odlučio sam napisati ovu knjigu, a onda je sve to prenijela na papir što nije niti malo lako.

POGLEDAJTE PREDSTAVLJANJE KNJIGE:

Jeste pročitali prije toga knjigu o Niki Kovaču, biografiju Luke Modrića? Neke druge?

- Jesam, čitao sam Agassija, Zlatana Ibrahimovića, Luku Modrića, Fergusona i nakon tih biografija shvatio sam da možda i ja imam nešto za napisati. Odnosno za reći.

Koji dio vam je bilo najemotivnije proživljavati pričajući o sebi, o svojem životu?

- O svojem ocu.

Obitelj je imala veliki utjecaj, dobar dio knjige ste posvetili ocu Uzeiru.

- Knjiga je najviše posvećena mojoj djeci i ocu. Najviše. Prema tome... To je to - rekao je Srna sa sjetom i velikom emocijom u očima, a kasnije je tijekom predstavljanja knjige zaplakao:

- Kad imaš ljude iza sebe kao što su moja braća, mama, tata, supruga, djeca, punica... - rekao je, a na spomen oca glas je počeo drhtati i krenula je suza.

VIDEO: EMOCIJE LEGENDE Srna se rasplakao na spomen oca, Stanić otkrio: Zbog njega sam se oprostio od 'vatrenih'

Kakve ste imali rituale prije i poslije utakmica? Bili ste u kontaktu s njima, zvali ih...?

- Dok mi je baka bila živa, svaki dan sam se čuo s njom prije utakmice. Ona zna da ja zovem u 10 sati ujutro. Uzima telefon i govori mi "sine sretno i čuvaj se." Imao sam svoje neke rituale.

Koliki je motiv bio brat Igor, koji boluje od Downova sindroma i to vas je, piše, tjeralo naprijed?

- Meni je cijela moja obitelj motiv. Pogotovo i brat. I moja djeca, moj otac, mama i drugi brat, supruga... Svugdje nađem motiv.

Jeste li spominjali neke trenutke u karijeri koje biste možda danas drugačije napravili? Možda ponude koje ste odbijali?

- Nije mi žao ni zbog čega. Imao sam ponude, ali nije mi žao. Život je takav, najlakše se kajati nakon nečega, ali ne možeš ništa promijeniti. Bitno je da greške koje si radio ne ponavljaš. Ja ih nisam puno puta ponovio i na to sam ponosan.

Koji vam je bio najgori potez u karijeri? Odbijanje neke ponude ili možda onaj izlazak, bijeg iz kampa reprezentacije?

- To je mladost-ludost. Iz toga sam naučio i više nisam izlazio. Za vrijeme karantene. Poslije utakmice jesam. Sve te stvari učine te jačim i boljim.

Na jednom takvom izlasku ste upoznali i suprugu.

- Ne na tom nego na izlasku prije.

Kad ste došli u Šahtar, rekli ste, da oprostite, da je to nekakva "vukoje**na".

- Dobro, kad sam došao u Šahtar, da budem iskren, razlog je bio novac. Htio sam osigurati egzistenciju sebi i obitelji. Htio sam da Hajduk zaradi nešto na meni jer je bio u teškoj situaciji. Na kraju je ispalo da nisam mogao naći bolji klub, bolje ljude, boljeg predsjednika i bolje igrače.

Ali ste se molili da ne prođete liječnički kada ste prvi put vidjeli Donjeck.

- Hahaha, nisam se molio nego sam mislio da će mi nešto naći. Ali eto, nisu mi našli ništa. Živ i zdrav, sve je to dobro.

Imali ste neugodno iskustvo na odlasku iz Ukrajine kad je počeo rat, opisali ste u knjizi. Čak vas je vojnik udario.

- To su situacije koje se ne mogu uzeti za zlo, u tom trenutku najbitnije je da smo svi živi i zdravi. To su teški trenuci, stradaju svaki dan nedužna djeca, nedužni ljudi...

Koliko im znači nogomet u tim trenucima? Dobivate li poruke podrške iz Ukrajine, možda i s bojišnice?

- Barem zaborave u tih 90 minuta na svoj život. Mi smo igrama u Ligi prvaka ljudima dali puno pozitivnih emocija, puno naših navijača na frontu bori se za Ukrajinu i ponosni su na Šahtar.

Je li vas Dalić zvao u stožer i kako biste reagirali da vas sad pozove?

- Zvao me već u Kijevu (na kraju kvalifikacija za SP 2018., nap. a.), ali tada nisam mogao zbog situacije s dopingom. Dalić ima bolje pomoćnike nego da sam ja u stožeru i ne birinem se, haha.

Kad ćete se vratiti u Hajduk?

- Sve u svoje vrijeme.

Cijeli razgovor s legendarnim hrvatskim kapetanom i bivšim Vatrenim pogledajte u videu.