Spori kao magla, a onda kaos: 'Jasper the disaster' opet slavio nakon teškog sudara u ravnini

Jako spora etapa, svi su čuvali snagu za ono što nas čeka sljedećih dana, za Pireneje, za planinske etape. Zadnjih 700 -800 metara sam izborio odličnu poziciju, moje noge su samo krenule i pratile momčadskog kolegu koji je krenuo u sprint. Mathie Van Der Poel me zapravo odveo do pobjede. Vidio sam da su oko mene počeli padati, došlo je do velikog sudara - rekao je Jasper Philipsen. 

Jasper the Disaster, kako su ga nazvali na Netflxu, nakon što je prošle godine u četvrtoj etapi slavio pobjedu, zaboravivši da je osam sekundi ispred njega u cilj ušao Wout van Aert, pobijedio je drugi dan zaredom u etapi, koja je bila jedna od sporijih koje se ikad sjećamo.

Prvih 70 kilometara prosječna brzina bila je 38 kilometara na sat, što je za sprintersku etapu, izuzetno sporo. Ako uzmete, primjerice, etapu prije točno 20 godina, koju je vozio naš Vladimir Miholjević, vidjet ćete koja je to razlika.

- Prvih 70 kilometara prosjek je bio 56 kilometara na sat… Na kraju je bilo vrlo brzo, a bilo je 3.000 metara visinske razlike po valovitoj cesti - rekao je Vladimir Miholjević.

Pobjednik te utrke, kad smo već na njoj, Španjolac Pablo Lastras vozio je prosječnom brzinom od 49,9 kilometara na sat. 

U takvoj etapi posljednja dva kilometra bilo je dosta kandidata za pobjedu, biciklisti su pokušavali izboriti što bolje pozicije, a onda je krenuo kaos. Prvo jedan sudar u kojem je otpao Fabio Jakobsen, jedan od najboljih sprintera, koji je već imao tešku nesreću.

Bilo je to u Katowicama prije tri godine kad je bio životno ugrožen. Pri brzini od 80 na sat Groenewegen je isturio lakat i Jakobsen je pao preko ograde. Lice mu je bilo deformirano.

- Teško mi je bilo disati, bojao sam se da se ne ugušim od cijevi u grlu, ali i od natečenih pluća. Davali su mi sve vrste lijekova od kojih sam utrnuo. Otupila su mi stopala, zatim zdjelica, pa ruke i ramena. Svaki put sam pomislio: to je to, umirem. Nisam, ali osjećao sam se tako. To se dogodilo pedeset, možda stotinu puta.

To je bio stvarni strah od smrti. To me natjeralo u paniku. , boreći se za preživljavanje, boreći se za disanje. To je samo pogoršalo stvari. Dali su mi više lijekova da me smire, zbog čega sam još češće zaspao. To su bili najdulji dani u mom životu. Nikad prije nisam tako patio - opisao je Jakobsen te trenutke.

Došao mu je i svećenik, a Jakobsen se i toga sjeća. I to na duhovit način. 

- Iskreno, nemam pojma. Pročitao je knjigu na italijanskom jeziku. Možda se molio za moj opstanak, ali koliko znam, spremao je za mene mjesto na nebu...

Ovaj put bilo je, Bogu hvala, sve u redu. Jakobsen je pao u ravnini, ali bez težih posljedica. Nekoliko stotina metara prije cilja bio je još jedan sudar, pala su još tri biciklista, no ni oni nisu teže ozlijeđeni. 

Mark Cavendish jurio je rekord. Trenutno na Tour de Franceu ima 34 etapne pobjede, kao i Eddy Merckx, a s još jednom bio bi usamljen na toj listi. Cavendish je završio peti. Slijede planinske etape, idemo malo u brda...