"Nismo se došli zabavljati i biti prijatelji, imamo motiv, želimo sve učiniti i napasti prvenstvo. Samo da bude strpljenja i da pronađemo 20 % iz rezervi koje imamo...", kaže Ukić
'Split ima i momčad i ambiciju da se opet bori za duplu krunu'
Nakon 15 godina provedenih u inozemstvu Roko Leni Ukić vraća se kući na Gripe, u svoj matični klub. I to 20 godina i dva mjeseca od kad je upisao debitantski nastup protiv Karlovca.
Pokretanje videa...
Kako je bit opet doma?
- Uvijek je super biti doma, nakon 16 godina sam opet u žutom dresu. Iako, nisam fizički nikad bio daleko, ljeti redovito treniram na Gripama. Za sada je sve super, ali bolji dojam ću steći nakon par utakmica, nadam se da ću se opet osjećati domaći. Pratio sam i klub, i svoje bivše suigrače cijelo ovo vrijeme, živio sam uz klub.
Kako gledaš na svoju epizodu u Olimpiji?
- Možda će zvučati kao klišej, ali imam samo riječi hvale za klub i ljude u klubu. Međutim, nije to po mojoj procjeni bio odgovarajući program za igrača u ovoj fazi karijere. Sigurno da je i korona utjecala, putovanja su nenormalno duga, doma skoro da i nisam bio, a uloga na terenu je bila sve manja. Nije to za zamjeriti nikome, rezultati su bili dobri, ljudi u Cedeviti su bili zadovoljni mojoj ulogom, ali ja sam osjećao da zamirem kao igrač, i nisam to želio sebi dopustiti, tražio sam neku promjenu.
Sa Splitom si se brzo dogovorio?
- Od početka prosinca se priča o tome, još tada sam ja donio odluku i ne znam što se moglo dogoditi, osim neke ozljede, da to ne bude. Bilo je i prije nagađanja, ali nikad nije bila moja odluka zrela kao sada. Ja sam prelomio, ima niz faktora, mojih privatnih i profesionalnih zašto je to baš sada.
Kakav je dojam o klubu nakon povratka?
- Prvi dojam je da ima grijanja u dvorani, ha, ha, ha... Nisi mogao ranije živjeti od hladnoće u tri zimska mjeseca, iako smo u Splitu. Novi parket, teretana..., ovo što vidim je klub otišao naprijed, od logistike do omladinskog pogona, gdje mi i sin trenira. Klub ide malim koracima naprijed, i ja se nadam da ću pomoći da zadrži tu uzlaznu putanju.
Koliko poznaješ trenera i suigrače, koliko će trebati za prilagodbu?
- Skelina poznajem jako dobro, s njim sam osvojio kadetsko prvenstvo 1999. godine. Ja sam bi malo mlađi, a on mi je bio trener i kasnije u reprezentaciji. S pola momčadi sam isto igrao, s Kedžom sam odrastao, skupa smo od 12 godine, s Marićem i Pavlom sam u reprezentaciji, s Bajom i Perkovićem u Cedeviti... Za prilagodbu mi neće trebati nešto posebno dugo, ali morat ću malo uhvatiti ritam...
Kakav status očekuješ u momčadi?
- Nisam doveden niti je ideja da dođem za 10 minuta i da nekoga izguram. Nisam takav čovjek, a iz takve situacije sam i otišao. Mislim da sam sposoban biti nositelj, nisam se došao slikati, uzeti zahvalnicu i umiroviti. Imam plan igrati za reprezentaciju ovo ljeto, a za to treba fizička i psihička priprema. Učinit ću sve da budem na nivou...
Lani se nisi htio vratiti jer je Split igrao ABA 2 ligu?
- ABA 2 je iz moje perspektive demotivirajuća za igrati. Zato se nisam vratio. ABA 1 je izuzetno jaka, ovo mi je 7-8 sezona u njoj, i ovo je jedna od najjačih, ako ne i najjača. Struktura i fizionomija lige se promijenila, sad je ABA 2 ono što je nekad bila ABA liga, a ABA 1 je liga iskusnih igrača i stranaca koji rade razliku, iz koje se ide naprijed. Ambicije lige su se promijenile, ABA je nekad služila za razvoj igrača i prodaju na tržište, a sada je na nož svaka utakmica. Split igra jako dobro, u nekoliko utakmica malo nam je falilo za pobjedu. Nadam se da ćemo doći do nekih pobjeda u tim utakmicama na loptu ili dvije, ali to će biti teško, nije to mala razlika... Momčadi kao što su FMP, Krka..., su tvrde, iskusne i nije ih lako pobijediti, čeka nas težak posao i neće biti lako izboriti opstanak.
Sredinom veljače je završnica Kupa. Pamtimo ono polaganje u Jazinama, može li Split do trofeja?
- Split je u četiri utakmice sa Zadrom i Cibonom dobio tri, igrali su isti momci, plus Marić koji je došao. Po meni je to i bez mene otvoreno natjecanje i nešto gdje momci mogu doći do trofeja. Isto tako imaju još dvije momčadi koje igraju takve utakmice svaku godinu, koje su osvajale kup u prošlosti i oni su u prednost. Ali naši momci moraju imati glad i ambiciju da uzmu trofej. Treba vidjeti kakvo će biti raspoloženje, kakva forma, zdravlje, tko će biti domaćin... Ali, šanse postoje...
Koliki je motiv za povratak reprezentacija i olimpijske kvalifikacije?
- Igrao sam i igram u reprezentaciji, ne vraćam se... Ja sam tražio razliku u klubu, nisam se htio zadovoljiti ulogom, neću se ja sad ovdje razigravati i spremati se za lipanj. Ne ide to tako, nemoguće je biti ovdje loš, pa u reprezentaciji igrati dobro... Dolaskom ovdje sam uzeo određeni rizik. Da sam ostao vani, prostor za uspjeh i neuspjeh bi bio neusporedivo manji, ovdje je ogroman prostor i za uspjeh i za neuspjeh, ali nikad se nisam bojao izazova... Ovo je moj grad, poznajem mentalitet ljudi...
Može li reprezentacija ove godine napraviti nešto veliko?
- Pričao sam s Bojanom, kaže, ako ne bude ova, onda iduća... Mi se uvijek nadamo... Kao što Splitu nije lako dobiti nekoga u ABA ligi, nije ni nama lako dobiti Srbiju, Španjolsku..., ostanemo kratki za jednu loptu. Imamo kvalitetu, kad ćemo i hoćemo li dočekati uspjeh, to ćemo vidjeti...
Je li ti žao što nama publike na tribinama?
- Već smo navikli na tu situaciju da nema publike. Sad je neka nada s ovim cjepivom, opadanjem brojki na proljeće bi barem u doigravanju moglo biti bar nešto publike, da se osjeti atmosfera, to bi nam puno bi značilo.
Razmišljaš li o ostanku na Gripama i nakon završetka igračke karijere?
- Iskreno, za sada ne. Moj dolazak nije vezan ničim, nego igranjem. Nemam neku kombinaciju da će se nešto nastaviti nakon karijere. A hoće li se nešto dogoditi o tome ni ne razmišljam, niti imam naznaka. Košarku toliko intenzivno živim i igram od 15. godine da ću neko razdoblje nakon karijere sigurno stati i odmoriti. Bit će mi potrebno mjesec – dva – godina – dvije pauze. Trebat će mi vremena da stanem i saberem stvari, a koliko će mi trebati da opet proradi adrenalin...
Kad se Dino Rađa vratio Split je uzeo naslov prvaka, sada navijači očekuju isto?
- Dino je imao veći rang i renome od mene, pa nam je trebalo dosta da se uigramo. Izgubili smo Kup od Zadra na Gripama, trebalo je vremena da počnemo igrati pravu košarku.... Tek na kraju smo izgledali kao prava momčad.
Stiže li dupla kruna na Gripe?
- Ja ne mogu igrati kup, a to je uvijek prigoda da se u malo vremena obraduju navijači. Ne mogu ništa obećati, ali momčad ima taj potencijal.
Možete li osvojiti prvenstvo?
- Realno, Split ima i ambiciju i momčad koje može napasti prvenstvo. ABA će biti teška, svaka je utakmica kao mali trofej, i to nije pila naopako. Treba biti realan i reći da nismo lošiji ni od Zadra, ni od Cibone. Nećemo obećavati prvenstvo nakon 18 godina, ali ćemo biti razočarani ako ispadnemo glupo u polufinalu. Nismo se došli zabavljati i biti prijatelji, imamo motiv, želimo sve učiniti i napasti prvenstvo. Samo da bude strpljenja i da pronađemo 20 % iz rezervi koje imamo...
Gdje ima mjesta za popravak igre i rezultata?
- U obaveznim dijelovima igre, u obrani, u skoku, u nekim minijaturama gdje nas iskusniji hvataju na "baze" i na iskustvo...To je stvar koncentracije, a ne nivoa talenta.
Split ima dosta mladu momčad?
- Ja sam s 15 ušao u seniore, s 18 sam već igrao, a s 30 su mi govorili da sam za staro željezo. Ako rano sazreš i neke stvari staviš na svoja leđa, onda znaš i izgorjeti. Mi imamo iskrivljeno gledanje na sport, sport je u '70 i '80 bio vrhunski ali i drugačiji nego danas. Ranije se počinjalo, ali ranije i završavalo. Vrati ću se na Bojana koji nije bio proglašen s 18 -19 godina turbo talentom, ali od 26-30 je napravio je napravio vrhunski iskorak i sada dominira na visokom nivou. Kod nas nema strpljenja.
Kakav je osjećaj vratiti se u klub?
- Čudno je, evo, nasuprot mene je moj dres u vitrinama. Drago mi je, ali sam svjestan i da je velika obaveza i riskantan potez. Mogu sve zaokružiti vrhunski, ali i pokvariti dojam. Ali spreman sam na to, to me drži na mentalnom rubu, da budem pravi i na maksimumu.
Jesi spreman ostati još godinu dana ako izborite opstanak u ABA 1 ligi?
- Nemam odgovor na to pitanje niti o tome razmišljam. Počeo sam sezonu u kolovozu, a ako Bog da završit ću je na Olimpijskim igrama 8. kolovoza ove godine. To bi značilo 12 mjeseci bez pauze, a u mojim godinama je to jako teško, pogotovo nakon dva tjedna opet početi pripreme. Mislim da ću se morati odmoriti, a moje tijelo i glava će odlučiti. Za igrati košarku u ovim godinama moraš biti zdrav i motiviran, ako jedno od to dvoje ne štima, ne možeš je igrati.
Uz koronu i druga zla, 2020. je donijela i neke dobre stvari. Povratak Splita u ABA-1 i reunion Daleke obale. Komentar?
- Daleka obala je baš splitski bend, drago mi je da su ponovno skupa i da će raditi. I njih pogađa ova situacija s koronom, valjda će biti bolja vremena, da počnu svirati pred publikom.
Koja ti je pjesma bila najteža za odsvirati?
- Dosta sam se zauzeo oko moje najdraže pjesme Stairway to heaven, mislio sam da je imam, da sam je odsvirao, a kad sam poslušao nije to bilo to. Buban je moj hobi, sviram gdje god idem, ovdje imam i ekipu s kojom mogu svirati.... Eto svirao sam bubnjeve i na novoj himni Splita. Neno Belan me zna od kad sam imao godinu dana, prijatelj je moga oca i brzo smo sve dogovoriti. Sve može, samo da ja ne pjevam....