Na velebitskom kršu u zaleđu Zadra, Pavle Balenović uhvatio je malog Luku Modrića u prevelikoj mu jakni kako na velebitskoj buri štapom tjera koze u štalu. Video je snimljen prije gotovo 30 godina
'Snimio sam Luku Modrića dok tjera koze na Velebitu 1990.'
Da nam je netko rekao da će Hrvatska igrati finale Mundijala prije mjesec dana, mislili bi da je preoptimističan. U najmanju ruku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
A da nam je netko rekao da postoji snimka petogodišnjeg Luke Modrića koji na velebitskoj buri štapom tjera koze u štalu, proglasili bi ga ludim.
E pa u ovom video materijalu nalazi se taj kadar kad prebacite na 2:30.
Prije 28 godina Pavle Balenović, nekadašnji svirač bendža u legendarnoj country grupi Plava trava zaborava, snimao je dokumentarac o vukovima na Velebitu i uhvatio kadar koji će brzinom munje postati apsolutni hit.
Na velebitskom kršu u zaleđu Zadra uhvatio je malog Luku u prevelikoj mu jakni, danas hrvatskog kapetana i ponajboljeg svjetskog igrača koji je našu domovinu uveo u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Jedan korisnik YouTubea prepoznao je malog Luku i odmah upitao 'je li moguće da je to on na snimci'. Balenović je odgovorio:
- To je on!
Tportal piše da je Pavle Balenović prije skoro tri desetljeća nabavio štene vuka u Gračacu, ali kako je brzo shvatio da vuk neće preživjeti u Zagrebu, odlučio ga je pustiti na slobodu u velebitskim prostranstvima. Dirljivu priču o čovjeku i vuku ekranizirao je BBC u svojem dokumentarcu 'Čovjek-vuk, dnevnik Pavla Balenovića'.
Balenović je i sam pojasnio kako je nastala snimka u komentaru pod videom na YouTubeu:
Od djetinjstva me oduševljavala priroda i životinje. Divio sam se divljim životinjama a onda posebice vukovima. Kako sam počeo putovati, skupio sam pristojno znanja i vrijedno iskustvo. Upoznao sam ljude i prostore na kojima su živjeli vukovi. Sjećam se obitelji Nekić (Perila) na krajnjem jugu Velebita ... penjući se kamenom cestom, pokupio sam jednu baku u moj džip da joj pomognem doći kući, da se ne uspinje pješice. Grga, koji je, nakon školovanja, ostao doma nastavivši tradicionalni način života na planini, često mi se pridružio lutanjima divljinom. Spomenuo je slučajeve kada su im koze i ovce nestajali preko noći. Uhvaćene od vukova. Dolje južno na samoj staroj cesti nalazila se kuća Modrića (Jasenice). Jedne sam večeri sreo Stipu. Zbog čestog gubitka svjetla dok smo razgovarali, zbog labavih, žičanih kontakata na akumulatoru koji je koristio u sobi, dao sam mu svoju lampu za akumulator. Taj mali dar bio je dovoljan za početak našeg prijateljstva. Godinu dana kasnije snimili smo scene za moj vlastiti dokumentarni film o vukovima. Ideja je bila rekonstruirati česte napade na stoku držanu na planini od ljeta do prvog snijega. Odavno je čovjek u tim krajevima zauzeo stanište vuka i otjerao mu njegov prirodni plijen. Da bi preživio, vuk je počeo otimati ljudsku imovinu, stoku koja je tamo bila uzgajana u priličnom broju. Unatoč svemu nije bilo rata između vuka i čovjeka. Očekivalo se da treba ostaviti nešto i za vukove. Ali to je stvorenje ipak smatrano štetočinom, što je uzrokovalo istrebljenje na mnogim područjima. Moja je namjera bila doprinijeti boljem razumijevanju vukova i promjeni negativnog stava prema njima. Činilo se da i Stipe misli isto. Tako smo organizirali i snimili planiranu epizodu.
Nakon rata puno je mina ostalo po planini što je uništilo sliku cijelog tog planinskog područja. Strah i nesigurnost za svakog posjetitelja. Danas se to područje još više promijenilo. Izgradnja nove autoceste trajala je nekoliko godina što je uništilo mir i sklad potreban divljači za život. Možda čak i pregust sezonski turizam i promet prema obali također su sudjelovao u tome. Vukovi su nestali. I ljudi su nestali. Nedavne klimatske promjene, ekstremno vruće ljeto, nemar i nedostatak ljudske brige izazvali su požare u okolišu. To je vjerojatno pokrenulo i vukove prema sjeveru gdje su upravo započeli novi projekti u stočarstvu.
I evo upravo se događa da vuk, zakonom zaštićen kao visoko ugrožena vrsta, postaje smetnja u prostoru u kojem je oduvijek uspijevao živjeti. Već svjedočimo idejama za ograničavanje potpune vuka i smanjenje njegovog broja ubijanjem. Novac će odlučiti kako će sve završiti kao što je to u većini važnih problema u našem životu. Kao što sam spomenuo, vuk je simbol prave divljine, tako je i ponosni simbol Velebita. Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu. A ponosna Lika počašćena je imenom koje je dobila upravo po vuku, tom veličanstvenom stvorenju čiji je dom i prirodno stanište uvijek bila. (Grčki - liekos / lyk znači - vuk)