Zanimaju me najbolje svjetske lige, volio bih igrati Euroligu, ali polako, korak po korak, želim napraviti dobre temelje da bih bio spreman za ono što me čeka, kaže talentirani Lovre Runjić koji je produžio ugovor sa Splitom
Slikar među košarkašima: Imao sam i svoju izložbu u muzeju, a kolegama crtam i tetovaže...
Najmlađi prvotimac Splita Lovre Runjić (19) produžio je danas vjernost klubu na još dvije godine. Krilni igrač zaslužio ga je dobrim igrama u žutom dresu ove sezone, ali i dobrim igrama prošle sezone koju je proveo na posudbi u zadarskom Soniku.
Pokretanje videa...
- Izuzetno me veseli produženje ugovora s našim mladim igračem. Naš cilj je proizvodnja vlastiti kadar i ovo je potvrda da radimo dobar posao. Lovri hvala na povjerenju i ostanku u klubu, želim mu da nakon 19 godina vrati naslov prvaka u naš grad – kazao je nakon potpisa predsjednik uprave Splita Edo Blažević.
- Čast mi je što sam dobio priliku produžiti ugovor, hvala klubu koji mi je ukazao povjerenje, nadam se da će tako biti i u naredne dvije godine. Hvala treneru i momčadi koja mi također vjeruje. Najmlađi sam, ali imam ulogu u momčadi, nije da samo nosim vodu – kazao je Runjić, koji se samo nasmijao kad smo mu kazali da je i Toni Kukoč u šampionskoj generaciji Splita kao najmlađi nosio vodu, iako je bio najbolji igrač momčadi.
Išao si težim putem, probijao si se u momčad, lani na posudbi...Koliko te to očvrsnulo?
- Da nisam tvrdoglav ne bi ni uspio. Želio sam pokazati da nisu u pravu oni koji nisu vjerovali u mene, samo mi je trebalo vremena da pokažem što znam. Sonik i trener Vlašić su stali iza mene, dali su mi priliku da pokažem što mogu, pobijedili smo Zadra i Splita što je bilo sjajno iskustvo za nas, a to je bila sjajna odskočna daska za povratak u Split. Tek mi je 21 godina i planiram još napredovati, u svim segmentima igre, pogotovo kad je u pitanju šut i obrana.
Tko ti pomaže savjetima?
- Roko Ukić najviše, igrao je na najvišem nivou i drago mi je da od njega mogu pokupiti to njegovo iskustvo... Igrao je NBA i Euroligu, ako neću njega slušati, koga ću... S Majom Kovačevićem često radim na šutu, na izlasku iz bloka...Od svakoga pokušavam nešto uzeti i ukomponirati u svoju igru. Ljeti radim u Trogiru s Antom Bilićem i njemu sam također jako zahvalan. Nadam se da će me primiti i ovoga ljeta.
Od koga si naslijedio gene, otac je isto igrao košarku?
- Nisam ga gledao, znam priče ljudi okolo. Ka dam bio mlađi igrali smo basket, on me redovito dobivao, sam može samo gledati kako ja igram, ha, ha, ha... Ne znam od koga sam naslijedio gene, kažu da on nije mogao skočiti koliko ja. Sestra Marijeta je isto sportašica, ona igra odbojku, bila je u Americi i Njemačkoj, Turskoj...
Gdje se vidiš u nastavku karijere?
- Zanimaju me najbolje svjetske lige, volio bih igrati Euroligu, ali polako, korak po korak, želim napraviti dobre temelje da bi bio spreman za ono što me čeka... Napravio sam iskorak iz Sonica u Split, igrao sam hrvatsku ligu sada već igram ABA ligu, s jačim suparnicima...Vratio sam se s mentalitetom "ja to mogu", i želim opravdati povjerenje trenera Subotića. Na početku sezone mi je rekao da ću dobiti ono što zaslužim i to je tako.
Tko ti je najteži suparnik?
- Utakmice protiv Crvene zvezde, Partizana i Mornara su najozbiljnije, a Nikola Kalinić i ostali euroligaški igrači su najteži. Kad sam prvi put zaigrao protiv Zvezde u Beogradu izgledalo mi je kao da me netko bacio u vatru da vidi što mogu, svaka sljedeća je bila lakša.
Jesi gledao utakmicu reprezentacije i nadaš li se jednoga dana da bi mogao zaigrati?
- Gledao sam, naravno, svaka čast momcima kako su odigrali. Igrao sam za U-18 i U-20 reprezentacije, to su mi jedne od najdražih utakmica, a zaigrati za reprezentaciju mi je san, ali kao igrač pridonositi momčadi, a ne kao prolaznik. Moje vrijeme dolazi, sad ili za pet godina, ali želio bih igrati za reprezentaciju.
Tko ti je idol?
- Mojoj generaciji idol je Kobe. Kukoča i Jordana smo gledali, ali mi smo odrastali uz Kobea i pokušavali biti kao on. Životni uzor su mi roditelji i sestra, ona je bila ta koja je igrala u reprezentacijama, išla u Ameriku, želio sam biti bolji od nje a time sam gurao i nju i sebe naprijed. Oboje nas krasi taj natjecateljski duh.
Možete li protiv Krke izboriti opstanak?
- Mi ni u jednu utakmicu ne možemo ući "lako ćemo" ili "oni su lošiji od nas". To smo vidjeli da ne ide. Ako budemo pravi, ako budemo jedan uz drugoga, vjerujem u pobjedu i da možemo opstati. Raspored je težak, ali tako je kako je, ja niti ne razmišljam o teškom rasporedu, mlad sam, brzo se oporavim, a kako je starijima, neka oni kažu...
Kako kratite vrijeme na putovanjima?
- Dok imamo interneta po Hrvatskoj uglavnom gledamo utakmice, a nakon prelaska granice, se družimo, čitamo, ubijamo vrijeme... Ako je auto put onda spavamo, ako su okuke, onda baš i nije lako...
Još uvijek živite u Labinu dalmatinskom, 45 minuta vožnje od Splita?
- Da, svaki dan vozim na toj relaciji, to me opušta ako sam nervozan nakon utakmice ili treninga.
Malo je poznato da si talentirani slikar, kad si otkrio talent?
- U osnovnoj školi sam crtao i profesor likovnog mi je kazao da to i nije tako loše. U sedmom razredu sam imao izložbu u Muzeju grada Trogira i to me poguralo prema Umjetničkoj srednjoj školi koju sam završio. Nisu svi bili za to, ali ja sam želio raditi ono što me veselilo...
Čuli smo da si nacrtao i neke tetovaže?
- U Zadru sam se družio s igračima Zadra, svidjeli su im se moji crteži pa sam nacrtao tetovažu Jokera Janu Palokaju, a kasnije i Aleksandru Bursaću medvjeda koji stoji poviše njega u dresu.
Hoćeš li više zaraditi kao košarkaš ili slikar?
- Slike se prodaju tek nakon što umjetnik umre, tako da radije kao košarkaš, ha, ha, ha...
Najdraži slikari?
- Botticelli, Caravaggio...
Kad planiraš objaviti neke radove?
- Nakon sezone, dogovorio sam s klubom da ćemo objaviti neke radove koje sam napravio u vrijeme korone.
Imaš li ti tetovažu?
- Imam, tetovirao sam na nozi Niku, božicu pobjede...
Najbolja petorka mladih igrača uz tebe?
- Prkačin, Gnjidić, Branković, Drežnjak...
Može li naslov prvaka napokon doći u Split?
- Vjerujem da može, ali dosta je konkurenata koji žele isto. Vidjelo se to i u kupu, nismo bili na našem nivou i ispali smo. Ali to je iza nas, naučili smo što smo trebali naučiti, ne valja živjeti u prošlosti.