Slavene, vrime je! Englezi ga više ne zovu, a Hajduku treba...

Razlog mog posjeta je taj što sam želio dati podršku klubu te da porazgovaram s predsjednikom i sportskim direktorom. To smo već dugo planirali. Čestitam Hajduku na jako dobroj sezoni. Put je pravi i to svakako treba pozdraviti.

Te je riječi Slavena Bilića (54) Hajduk ponosno emitirao 18. svibnja.

Pokretanje videa...

01:11

Livajin tata | Video: KanalRi

Bivši se izbornik slikao s Lukšom Jakobušićem, krenule su priče i da su prijatelji, radostan je bio i Mindaugas Nikoličius, upoznao je Bilić tada i Dambrauskasa, prisjetio se starih vremena s Lovrom i Nikolom Kalinićem, koje je vodio u reprezentaciji, i Filipom Krovinovićem, kojeg je trenirao u West Bromwichu... Uživao je Slaven u pogledu na pehar osvajača Kupa i zanosu koji je pravio "neki novi Hajduk". Na pravom putu.

Nisu prošla ni četiri mjeseca, a klub je opet skrenuo s puta. Ili, zapravo, nastavio svojim starim putem. Putem stalnih, brzih i naglih promjena, kojim sam sebe uništava već godinama. Još jedna žrtvovana sezona, novi Nadzorni odbor, novi trener, možda ubrzo i novi predsjednik pa sportski direktor, nova filozofija, novi stil igre i vođenja, novi igrači... Novi početak. Uglavnom s novim dugovima.

Mislav Karoglan vodit će "bijele" u srijedu protiv Rijeke (16.30), Hajdukovi kroničari vjeruju da čelnici imaju trajnije rješenje, a navijači slažu svoju rang listu. Na čijem je vrhu Slaven Bilić. Goran Tomić navodno ne smije zbog klauzule ugovora s Rijekom da do kraja godine ne smije preuzeti drugi klub iz HNL-a, velika je mogućnost da uprava opet izvuče nekog no-name stranca poput Gustafssona i Tramezzanija, a vrlo je mala vjerojatnost da i taj izdrži 50 utakmica na klupi.

Znate li koliko je trenera u Hajduku proslavilo 50. utakmicu na klupi u jednom mandatu? U povijesti HNL-a samo trojica!? Ivan Katalinić od 1993. do '95. čak 86, Zoran Vulić 61 od 2002. do '04. i Igor Tudor 58 od 2013. do '15. U Dinamu su dvojica samo u zadnjih osam godina (Bjelica i Mamić), a prije toga i Jurčić, Ivanković, Kuže, Vlak i Kranjčar.

Slaven Bilić zadnji je put na trenerskoj klupi bio još 4. siječnja. kada je zadnji put vodio Beijing Guoan. Punih osam mjeseci bez posla, a u međuvremenu je bio u (ozbiljnijim) kombinacijama samo za Olympiakos. Engleski ga mediji nisu gurali u Premier ligu niti u Championship, nije bio u prvom redu ni kad su se tražile opcije za turske klubove...

- Neki bi me sigurno htjeli u Hajduku, neki ne bi. Hajduk je atraktivan i stranim trenerima. Ne govorim sad o Conteu i toj kategoriji, ali Hajduk je jednom Reji, koji je trenirao i Lazio i Udinese u Italiji i dobar je trener, bio atraktivan i prije nego što je došao. Bilo mu je lijepo u Splitu i htio je doći još jednom. Hajduk je atraktivan klub, Hajduk je ogroman klub. Ja jesam hajdukovac, nisam objektivan kad govorim o Hajduku, to sve stoji. Međutim Hajduk je ogroman klub. Hajduk je način života. Nije Hajduk jedini klub koji je takav, ovi južniji klubovi... Sad sam bio na utakmici Atlética, to je to - govorio je Slaven 6. svibnja u emisiji Sport nedjeljom pa nastavio:

- Milijun ljudi navija za Hajduk. Ne navija, ono, da mu je drago, nego mu je bitno u životu. Tako da ja kao hajdukovac ne mogu biti imun na Hajduk. Kad zamišljam, mislim da većina ljudi sanja. Kad sanjaš, onda ti je uvijek najbolja i najdraža priča kad bi se nešto dogodilo s Hajdukom. Ali iskreno, lagao bih kad bih rekao da se vidim na klupi Hajduka.

Lijepim riječima govorio je o predsjedniku Lukši Jakobušiću.

- Mi smo se znali otprije, on bi znao dolaziti na utakmice. Bio je predsjednik Juga koji je igrao Ligu prvaka. Dok sam u Bešiktašu, bili su on i Ognjen Kržić, kasnije je često bio na utakmicama West Hama kroz nekoliko sezona i postali smo jako dobri. Ne zato što mi je prijatelj, ali Hajduk je jednostavno napravio iskorak. Dugo se nije borio. Stalno se spominjalo "do Velike Gospe" kao u Dinamu "do kratkih rukava"... Ali za to je trebalo vremena. Dinamo je bio u procesu, ispadao je jedne pa druge godine pa u pretkolu i sad je to bio normalan korak - kazao je Bilić.

Govorio je i o famoznom procesu na Poljudu i istaknuo dvije stvari.

- Broj jedan: mora osigurati uvjete koje je imao, financijske. Je li lova izvana ili u proizvodnji igrača, ovaj trend kupovine kvalitetnih igrača, i dobri ugovori, i marketing i sve skupa, to mora biti održivo i dogodine i poslije te godine, a za to treba novac. I drugo, usko vezano uz to: da bi Hajduk stvorio lovu iznutra, mora proizvoditi igrače. Ovo sad je greška, uzeo ga je ovaj moment. Hajduk ne smije imati najstariju momčad u ligi i ne može se dogoditi da Biuk, Ljubičić, Brkljača, Čolina i još nekoliko mladih nemaju dostatnu minutažu koja će ih dizati i izgrađivati da bi jednog dana postali novi vlašići, vuškovići itd., od kojih Hajduk živi. I da dovode nove igrače jer žele biti tamo kao što je Dinamo doveo Olma. Njega nije doveo samo novac, vjerojatno su Olmo, njegovi ljudi i roditelji vidjeli što se događalo u izlaznim transferima Dinama u zadnjih deset godina pa su vidjeli Luku, Ćorluku, Dudua, Kovačića, Brozovića... Dalje nisu ni gledali, nego: "Daj mi kemijsku!"

Tako je, po 'daj mi kemijsku' modelu, Bilić kao igrač potpisao za Hajduk i na početku trenerske karijere sjeo na klupi "bijelih". Jer to je ljubav, emocija. Hoće li i sada, kad nema posao, a njegovom Hajduku nasušno treba (i) pravi trener?

Slavene, vrime je!