Sjajni Tonči Stipanović ispisao povijest uz svoj sretni broj 13

Neizvjesnost i iščekivanje trajali su negdje do 20.30 po hrvatskom vremenu. Mama Merica tresla se od uzbuđenja i samo ponavljala: “Uh, jedva čekam da sve ovo prođe”. Ali tata Ernest u tom je trenutku objavio: “Javili su, ništa od jedrenja danas.”

Odgodili su “medal race”, ali nisu mogli odgoditi feštu u prostoru veslačkog kluba Mornar. Pjevalo se, slavilo, čak su se i palile baklje... Totalni dernek. Odluka hoće li medalja Tončija Stipanovića biti zlatna ili srebrna nije pala, ali takva sitnica nije mogla spriječiti feštu. A za to vrijeme glavni junak ove priče, na drugome kraju svijeta, bio je miran.

- Ma naravno, čekali smo dugo na ovu medalju, pa možemo još jedan dan - rekao je Tonči Stipanović, prvi hrvatski jedriličar u povijesti s olimpijskom medaljom, ali i 74. splitski sportaš koji je uspio u tome, u 11. različitom sportu.

I inače je Tonči “kuler”, i prije nego što je otišao za Rio bio je neobično miran i staložen.

- Kao da ide na nekakvu trening regatu, a ne na Olimpijske igre! - kazao je tata Ernest i nastavio:

- To je i meni pomoglo, na taj sam način i ja gledao sve njegove regate. I nema tu problema, mi jedriličari smo navikli na čekanje, uvjeren sam da će Tonči zadržati mirnoću i u utorak.

I ostvariti ono što je cilj.

- Prije nego što je krenuo, dogovor je bio da treba regatu dobiti i prije ‘medal racea’. A to je i ostvario - zadovoljan je tata, koji ga je još kao tinejdžera uveo u jedrenje.

A danas, eto, mali Tonči ispisuje povijest.

- Nema euforije, svjestan sam koliki sam posao odradio. Imam medalju, samo je još treba pozlatit. A to je ipak slatko čekanje - nasmijao se Tonči, koji nije imao ništa protiv jedrenja ni jučer.

- Nije mi jasno zašto nas nisu pustili na more, moglo se jedriti - uvjeren je Tonči, koji je do medalje došao u Laseru, najmasovnijoj klasi u jedrenju, u kojoj je konkurencija najveća.

U Riju je bilo čak 46 jedriličara.

- Taktički plan ovisi o jedinom konkurentu Burtonu. Ako krene na obranu srebra, ja ću se držati blizu, a ukoliko krene na mene i zlato, nastojat ću da mi ne pobjegne - kaže četverostruki europski prvak i svjetski doprvak.

U klasi Laser svi imaju identične brodove, ždrijebom se određuje kome ide koji. U Riju je Tončija dopao broj 13. Nesretan broj? O, ne, nikako...

- Rodio sam se u petak 13., a na ždrijebu sam izvukao brod s brojem 13. Mislim da je to dobar znak - na odlasku za Rio poručio je Tonči.

I, tko bi rekao, toliko veliku i povijesno važnu medalju osigurao je - 13. kolovoza. S odgodom će saznati kakva će biti ona biti, no zbog rana iz prošlosti važno je da je - bilo kakva. U Londonu 2012. bio je četvrti.

- Svaki put kad bi se sjetio te posljednje regate u Londonu, onoga trenutka kad je dobio ‘penal’, osjećaj je bio užasan. I zato sam sad stvarno jako sretan zbog njega, zaslužio je sve ovo - misli mlađi brat Toma.

Zlato ili srebro, odluka pada danas iza 19 sati. Prognoze kažu, čudo bi bilo da ne bude zlato... A to danas vjerojatno neće biti jedina jedriličarska medalja. Kljaković-Gašpić ide u lov na srebro, a Fantela i Marenić mogu osigurati medalju...