Šimića su iskoristili, Rukavinu sam branio od igrača i rekao im da ni jedan nije za 'lige petice'!

Odmaram se od nogometa, ali radije bih da sam ostao i završio sezonu. Da, mislim da bih ostao na klupi da nije došlo do previranja u klubu. Ali takav je, hirovit ovaj posao. Sad se bavim kućom na moru, građena je '80-ih godina i renoviram je, imam posla s majstorima.

Rekao je to Ante Čačić (69) u prvom velikom intervjuu nakon otkaza u Dinamu.

Pokretanje videa...

00:26

smjena ante čačiča i moguće zamijene | Video: 24sata/Video

Čačić je gostovao u Podcast Inkubatoru i na početku se osvrnuo na odlazak iz Maksimira nakon ispadanja u polufinalu Kupa u Šibeniku:

U HNL-u su dva lijeva beka za Dinamo: Perković i Prpić

- Devet kola prije kraja imali smo čvrsto prvo mjesto i uvjeren sam da bismo ga zadržali. Žao mi je što nisam ostao, dobro smo radili, ostvarili smo sve ciljeve osim Kupa. To me natjecanje baš ne ljubi, u prvom mandatu u Dinamu izbacio me Zadar. Ali rušili smo rekorde, od Građanskog klub nije imao bolji start u sezonu...

Onda se dotaknuo igračkog kadra, koji je, smatraju neki, Čačić previše oslabio.

- Imali smo puno igrača koji dosta koštaju i opterećuju budžet, a teško će dobiti šansu. Lauritsen nije za napadački stil igre nego za momčadi koje se više brane jer se dosta povlači. Klub je za njega dobio 2,2 milijuna eura, plus 500.000 eura ostvarivog bonusa, što je dobar posao. U HNL-u postoje samo dva ljevonoga stopera, koji mogu igrati i lijevog beka: Perković, kojeg smo doveli, i Prpić iz Hajduka, koji neće moći doći i nije opcija. Zato je dovođenje Perkovića bio dobar potez, manje košta od Lauritsena i sedam je godina mlađi. Dinamo treba igrača koji ide na loptu i uključuje se u izgradnji igre te može zatvoriti poziciju lijevog stopera i beka.

Ali puno je više igrača otišlo nego što ih je došlo.

Beljo je odbio Dinamo i otišao za novcem

- Mnogi kritiziraju ljetni prijelazni rok, a bio je jedan od boljih Dinamovih u zadnjih 10-15 godina! Jer nismo kupovali samo da bismo dovodili igrače i da bi se namirivale razne provizije ljudi koji ih dovode nego smo dovodili konkretno igrače koji Dinamu trebaju i sutra mogu igrati za Dinamo u Europi.

Potom je otkrio četiri želje koje mu se nisu ostvarile:

- Željeli smo Belju, vrlo ozbiljno, razgovarao sam s njim, s njegovim ocem i menadžerom, kao i ljudima u Osijeku, ali nismo se uspjeli nadmetati s Augsburgom. Objašnjavao sam mu da mu je Dinamo bolji za razvoj, a ako želi odmah novac, Dinamo ne može parirati. I odlučio se za Bundesligu. Frigan nam je bio drugi pick, sve smo dogovorili s predsjednikom (Miškovićem, nap. a.), nedostajali su samo detalji koje nismo mogli realizirati jer su u transfer trebali biti uključeni neki naši igrači za koje smatramo da nećemo produžiti ugovor s njima. Nismo stigli to odraditi, sad ćemo vidjeti za dalje. I treći napadač kojeg smo htjeli, jer Dinamu treba špica, je Tekpetey, Ganac iz Ludogoreca. Htio je doći, i njegov menadžer je bio za, ali Ludogorec nije bio prvi u prvenstvu i igrao je u Europi pa ga nije pustio. I želio sam jednog stopera jer je za Josipa Šutala velik interes i mogao bi otići. Još prije mene u Dinamu su pikirali Omeragića i već dogovoren posao nije se realizirao jer su ljudi koji vode klub smatrali da nije igrač za Dinamo. Da, možda je to bio rezultat bitki unutar kluba pa ljudi nisu htjeli ulaziti u neke aranžmane i rizike. Dinamo će sve teže dovoditi igrače. Te turbulencije su unijele nemir u momčad.

Promjene u Dinamu unijele su nemir u momčad

Onda se prisjetio dolaska Darija Šimića:

- Naša je najlošija utakmica bila u Šibeniku, prva nakon skupštine i dolaska člana uprave, kojeg su mediji iskoristili, naglašavali da će on sve promijeniti jer ne valja ovo, ne valja ono... Time su stavili Darija u ulogu koju on nije htio, krasan je dečko. Da, prvi dan Šimić je došao u trenersku svlačionicu "Šefe, ja bih pozdravio momčad". Rekao sam mu da nema problema, on je porazgovarao s dečkima, ali igračima takve nove informacije, da sad o nekim stvarima pregovaraju s nekim drugim, mogu donijeti nemir. Jer prije toga sam ja razgovarao s Mišićem, Perićem, Ristovskim, Petkovićem, Livakovićem... i sa svima praktički definirao sve o novom ugovoru. A možda je dokaz koliko takve promjene u klubu mogu poremetiti igrače Josip Mišić, koji je baš tada imao dvije nesretne reakcije zbog kojih smo primili golove.

Nahvalio je Ivana Leku i složio se s njim:

Tereni su u HNL-u grozni

- Infrastruktura je u HNL-u grozna, sve lošija. Ne samo tribine nego i tereni, koje je HNS 2018. sanirao, postavio hibride i igralo se lijepo. No, tereni su se potrošili, klubovi ih ne održavaju jer nemaju opremu i osim Rujevice, Maksimira i Poljuda, ostali su grozni. Najbolje što se Hajduku u dugo vremena dogodilo je Ivan Leko.

Neki su mu zamjerali da nije davao dovoljno šanse mladim igračima, a isto sada govore za Igora Bišćana.

- Dobro da je Bišćan ostavio sustav i sve igrače na svojim pozicijama kao što su igrali kod mene. Rukavina je sjajan mladić, vrijedan, ali morao sam ga braniti od igrača. Nije mu ugodno jer mediji ga žele staviti u momčad i teško to grupa može prihvatiti. Ako ga stavim u momčad, pred tom grupom ispada da sam ja pao pod utjecaj medija. A nisam u životu popio kavu s Matom Baturinom ili ijednim drugim ocem svog nogometaša. Puno sam mladih gurao, pa prije deset godina sam ispred Pokrivača, Caleala i Leke stavljao Brozovića, koji je bio nepoznati mladić. Kod mene se Ademi stabilizirao, Baturina nije imao kontinuitet kao danas, Špikić sad ima najveći kontinuitet uz Livakovića... Igrač kroz treninge skreće pozornost na sebe. Rukavina je naše dijete, iz naše škole, kao i Vrbanić, Gurlica, Lukanić..., kao i oni na posudbi Marin, Janković, Štefulj..., koje smo poslali da pokažu jesu li za Dinamo ili ne. Ciljano sam maknuo te dečke jer bolje je da, recimo, Emreli polusezonu igra u Turskoj pa da vidimo je li za Dinamo u Europi ili nije. Marin je kod nas malo igrao jer je na toj poziciji bio Oršić, sad je dobio cijelo proljeće da vidimo treba li mu produžiti ugovor, dali smo mu mogućnost da govori o sebi kroz utakmice. Isto kao Štefulju u Celju i Toliću u Mariboru, bolje da ondje igraju nego da ovdje sjede na klupi. Bolje da juniori sjede na klupi i osjete atmosferu nego Emreli, Marin ili oni koji moraju igrati. I onda u lipnju imamo jasnu sliku tko se treba vratiti. I da pritom ne ugrozimo čelno mjesto.

O etiketi s kojom se nosi cijelu karijeru kaže:

S Mamićem se nikad nisam sukobio

- Da sam Mamićev čovjek, došao bih puno prije u Dinamo, a ne nakon 27 godina staža i sedam hrvatskih prvoligaša koje sam vodio. Nikave probleme s njim nisam imao u klubu, izravno se nikad nismo sukobili ili da bi mi došao u svlačionicu ili radio selekciju. Sumnjam da je i mojim prethodnicima. Bio je brz na okidaču, često je mijenjao trenere, i mene je u mojem prvom mandatu smijenio iako nisam ni dvije utakmice za redom izgubio i imao sam 11, 12 bodova ispred Hajduka. On je takav.

Dotaknuo se i svoje struke, zbog koje su ga neki posprdno nazivali TV serviserom:

- Nisam ostvario neku igračku karijeru, sakupljao sam lopte na utakmicama Zagreba u prvoj ligi '60-ih godina, kad je Dračić bio prvi strijelac. Zaposlio sam se u Ericssonu te sam radio čak i noćne smjene jer sam paralelno trenirao momčadi pa sam si prilagođavao raspored posla s nogometom. Dok nisam 1978. s 25 godina napustio Ericsson i u jednom dvorištu otvorio radionicu i ugrađivao auto radija. Imam 47 godina radnog staža, od čega si 45 godina sam plaćam doprinose.

Naglasio je da su kod njega svi Dinamovi igrači napredovali.

Svi su igrači sa mnom napredovali

- Livaković se 'ljuljao' jer je, zbog nečega o čemu ne želim govoriti, izgubio ritam. Petković je izgubio reprezentativni status, kao i Ivanušec, Baturina je kod mene uhvatio kontinuitet, kao i Špikić, Perić se vraća gdje bio prije 2-3 godine, Ristovski nikad nije imao bolju polusezonu... Svi su kod mene napredovali. Bočkaj? On nije bek nego vezni igrač koji voli igrati gore. Ima fantastičan udarac i smisao za igru, ali za beka se traži veća odgovornost i ponavljanje.

A Oršićev transfer smatra...

- Oršića smo prodali i to je najbolji Dinamov transfer u zadnjih 20 godina! On je zadužio Dinamo do neba, želio se okušati u Engleskoj, što je ljudski, lani ga nismo pustili i obećali smo mu to čim ponovno dobije šansu, a Dinamo je našao financijski interes. To je, naime, dobitak od deset milijuna eura kad se zbroji odšteta i ono što je Dinamo trebao platiti Oršiću do isteka ugovora. A istovremeno otvaraš mogućnost da na toj poziciji igra Ivanušec, koji je procvjetao. Zato je Oršićev transfer bio fantastičan posao. A njegov povratak u Dinamo nije realan, naći će klub tamo.

Prisjetio se i mučne izborničke epizode, koju su obilježili grozni huliganski ispadi:

- Od 25 mjeseci koliko sam bio izbornik, 18 smo igrali bez gledatelja, atmosfera oko reprezentacije bila je grozna. Pa prije utakmice s Bugarskom predstavnici Torcide dolaze u hotel tražiti razgovor sa Srnom da on bojkotira reprezentaciju pa će ga kao nagraditi nekom tetovažom ili čime već. Što je Darijo, naravno, odbio. Onda sam jednom tražio da momčad odvedem u muzej u Zagrebu pa su mi rekli da se ne može, zbog sigurnosti. A ja rekao vozaču da nas odveze, pa smo išli u Petrinjsku, platio sam čaj dečkima na Cvjetnom trgu pa ih vodio kroz Dolac, među štandove, da vide da ih ljudi ne mrze, kakva se atmosfera umjetno stvarala. Pa mene su predstavili igračima kao Mamićeva... da ne kažem što. A postavio me izvršni odbor, ne Mamić. Zdravko je bio za mene, kao što je bio i za Bilića, Štimca, Kovača i sve ranije. U Francuskoj je na Euru 2016. Hrvatska igrala najbolji nogomet, to svi kažu, pa i brončani i srebrni. Nikad nisam pogledao utakmicu s Portugalom, i neću, ali sjećam se da su bili bez šanse, kontrolirali smo utakmicu i u 118. minuti, nakon Perišićeve stative, u kontri, uz puno sreće, zabili gol. U Rusiji je ta momčad plus Rebić osvojila srebro. Najteža mi je utakmica bila na Islandu, kada smo godinu dana prije Rusije mogli biti u Rusiji, ali primili smo gol u 90. minuti i sve zakomplicirali. Dalića treba držati na toj funkciji dok je živ.

Hoće li Livaković i Petković produljiti ugovore?

Pogriješio sam iskrenošću prema igračima nakon Salzburga

- Petko i Livi dobili su prijedlog novog ugovora, razmišljaju i produžit će vjernost Dinamu ako ne nađu bolji klub. Petković je osebujan, atipičan igrač, a kao čovjek vrlo inteligentan, socijalan, čak previše prema suigračima jer radije će dodati nego pucati, ne želi se isticati.

A potom je otkrio što je igračima rekao nakon poraza u Salzburgu 1-0:

- Nakon Salzburga pogriješio sam. U dobroj namjeri. Izgubili smo 1-0 golom iz penala, teško im je pao taj poraz, Drmić je tada izjavio da trebamo igrati hrabrije, s dva napadača, i Petko je dao neku izjavu, a ja sam, ponukan iskustvom od deset godina ranije, znao koliko je frustrirajuće izgubiti u Europi, a čeka te HNL i moraš držati tenziju. Rekao sam im na sastanku "Dečki, nemojte mi raditi pakao od Lige prvaka. Prvi ja ne mogu biti trener klubova iz 'liga petice' koji igraju u Ligi prvaka, a ne možete ni vi igrati u njima jer da možete, već biste bili u nekom. Ne postoji igrač koji je dobio takvu ponudu i nije otišao." Htio sam im reći da ne igramo protiv nekih 'lajbeka' nego protiv velikih ekipa. Pogriješio sam jer sam bio surovo iskren. Vjerujem da će neki igrati u 'ligama petice', a tada sam samo htio da ostave iza sebe Salzburg. Nije im sjelo, znam to, razgovarao sam o tome i s Ademijem kasnije.

Slično je, kaže iskren bio prema Andreju Kramariću:

Da nije bek, Ljubičić ne bi igrao

- Kramarić je bio jako ljutit na mene kad sam ja inzistirao da ode u Lokomotivu. Protivio se, a ja sam bio brutalno iskren i rekao sam mu "Ja ću biti trener do lipnja, a ti nećeš igrati ni minute!" Imao sam Beqiraja, Rukavinu i Silvestra, a malo utakmica. Onda se vratio u Dinamo i nije dobio prostor ni kod Zorana Mamića pa je otišao u Rijeku i proigrao.

Objasnio je zašto je Roberta Ljubičića forsirao kao lijevog beka:

- Došao je kao vezni igrač, a ja sam na pripremama vidio da nemamo lijevog beka, da su Štefulj i Bočkaj bočni igrači, a u sredini smo imali Mišića, Ademija, Baturinu, Ivanušeca i Ljubičića. Dakle, dvojica su viška. Robert ima dobru motoriku, lijevu nogu, dobru tehniku ulaska u duele, jer u duelima nije ključ snaga nego tehnika ulaska u duel, a on ih rijetko gubi. To sam rekao pred svim igračima, da će biti bek jer je najstabilniji u izgradnji igre. Da nisam to napravio, Ljubičić uopće ne bi igrao ili bi na klupi bili Baturina ili Ivanušec. Ovako je on skrenuo pozornost na sebe da ga je htjela austrijska i naša reprezentacija.

Otkrio je i neke trenerske metode:

Gubili smo 2-1, a rekao sam dečkima da ne prelaze centar

- Da nismo prošli Ludogorec (drugo pretkolo Lige prvaka 2012. godine, nap. a.), ispali bismo iz Europe odmah i ja ne postojim kao trener. Ne bi mi put bio takav. U Bugarskoj je bilo 1-1, u uzvratu smo gubili 2-1, s tribina su posprdno vikali "Čačiću, ostani", takva je bila energija da sam imao osjećaj da lopta sama ide u naš gol. U svlačionici sam u poluvremenu rekao igračima "Dečki, 20 minuta nemojte centar prelaziti! Nemojte srljati, imamo vremena, kad počnu razmišljati da su prošli, ući će u probleme". Pazite, mi gubimo 2-1 i ja im to pričam, igrači me gledaju u čudu. A akciju iz koje smo zabili za 3-2 u 98. minuti, koja je pokazala baš strpljenje, pokazivao sam često kasnije svojim momčadima. Recimo, u Egiptu, jer tamo su igrači nestrpljivi, žure, a onda smo dobili nekoliko utakmica u zadnjim minutama. Moja mirnoća prijeđe na igrače. I protiv Hajduka smo, recimo, primili gol u 45. minuti i ja im u svlačionici kažem "Dečki, super ste odigrali", oni me gledaju, i mi preokrenemo na 4-1.

Na kraju je rekao o planovima:

- Ne idem u mirovinu, ali neću bilo gdje raditi. Europa, a može i Egipat, gdje mi je bilo prekrasno, ili Saudijska Arabija, gdje se igra dobar nogomet - zaključio je Čačić u Podcast Inkubatoru.