Šebalj o dramatičnom Reliju Dakar: Ostali smo bez motora, kočnice... i plakali smo od sreće!

Na kraju svega, mukotrpnih 11 dana, na haubi su razvili hrvatsku zastavui ponosno pozirali. Juraj Šebalj i njegov suvozač Ivan Vidaković završili su Reli Dakar, i to ne samo da su stigli do cilja nego su osvojili deseto mjesto! Među 80 posada u kategoriji Classic.

- Ono što je za alpiniste osvajanje Mount Everesta, za nas automobiliste jest dolazak na cilj Dakra - usporedio je Šebalj iz Saudijske Arabije.

Prolazili su kroz sve i svašta. Na neke su stvari bili spremni, na neke baš i ne. Poput zamjene motora još uoči prve etape!

- Na pola puta počeo nam je 'kuckati' motor, i to uoči etape od 1000 km. Pa smo u 22 sata navečer išli ponovno mijenjati motor. I uspjeli su ga složiti i upalili tri minute prije starta! No, ubrzo nam je počelo curiti ulje iz motora pa smo i zbog toga kasnili, a onda sam se htio popeti na dinu... - počeo je Šebalj opisivati i to iskustvo:

Šebalj: U pijesku možeš provesti cijelu noć ukopan

- Da bi se popeo, ne smiješ pustiti gas. Jer to nije pijesak, to je puder! Moraš stisnuti gas 'do daske' u trećoj jer ako se ne popneš, ukopaš se u pijesak i nitko ti neće stati pomoći na tom mjestu pa ondje možeš provesti cijelu noć. No, pri tom penjanju zakačio sam s poluosovinom mali grm, koji je jako čvrst, pa smo zdrobili manžetu i nakon 15 km ostali bez kočnica.

Jedini test za pijesak Saudijske Arabije imao je u Tunisu.

- Iskustvo iz Tunisa je neprocjenjivo, no na Dakru je sve pomnoženo s pet. Svaka komponenta auta jako trpi. Prosjeci brzine koje nam je postavio organizator su prilično brzi, a nakon što prođe 50 automobila ispred tebe, staza je raskopana, pijesak jako mekan i osuđen si na lošije uvjete. U road booku ima puno informacija, ali ne sve. Dakar nije samo pustinjski pijesak, u 70 posto slučajeva si na tvrdoj i teškoj podlozi, koja je nepredvidiva - prenio je Šebalj i nastavio:

Kao da gumenjakom juriš veliki brod

- Pijesak je opet druga priča. Ujutro je relativno tvrd, radi vlage, no između 11 i 13 sati postaje jako mekan i lako se ukopaš. Ako nemaš brzinu veću od 30 km/h, ukopavaš se, s tim da je prvim posadama sve čisto, a nama sa slabijim autima razrovano. Kao da pokušavaš s malim gumenjakom juriti za velikim brodom koji ti je ostavio valove. I onda te ima na sve strane. To su jako teški uvjeti za motor jer na tom puderastom pijesku auto pri 40 km/h nekada jedva ubrzava. I kada tako voziš konstantno recimo 100 km, nešto mora otići. Veliki okretaji, mala brzina i strašan napor.

Putem su potrošili sve rezervne motore koje su imali.

- Uoči treće zamjene motora, bio sam spreman na odustajanje. Vida i ja rasplakali smo se od sreće kad su mehaničari uspjeli upaliti ga nekoliko minuta prije starta etape, u 5 sati ujutro.

Spavali su u šatoru.

Špricnem se po vratu i budan sam

- Dobro smo jeli i spava, mama je sigurno mirna... Svaki je bio u svom šatoru, a unatoč nesnosnoj buci agregata, turiranja i lupanja jer se auti popravljaju noću, ja sam smislio kako uloviti 6-7 sati konstantnog sna. Popio sam tabletu za spavanje od nekih biljaka, stavio slušalice koje sprječavaju bilo kakav zvuk jer imaju specijalne gumice i doslovno te odvoje od vanjskog svijeta i ni buka kamiona nije me mogla probuditi. Redovito smo pili elektrolite, vitamine i ostalo, a imali smo čak i specijalni pripravak protiv spavanja na bazi aromatičnih ulja. Napravljen je za vozače i malo špricnem po vratu, otvori vene i taj čas te razbudi.

Za razliku od višegodišnjih afričkih izdanja Relija Dakar, u Saudijskoj Arabiji nema opasnosti od napada ili pljačkaša.

- Ljudi su ovdje jako gostoljubivi i dobro se osjećamo u Arabiji. Zbog situacije u svijetu organizator je zabranio isticanje nacionalnih obilježja pa smo hrvatsku zastavu istaknuli tek na kraju relija.

Pohvalio je suvozača Ivana Vidakovića:

Zaštitna ploča nam je puknula

- Suvozači su uvijek u drugom planu, no bez njega ništa. On obrađuje sve informacije i daje mi konačna rješenja što me čeka ispred. “Smanji brzinu”, “Drži gas”, “Drži ovaj kurs”... Ima ispred sebe tri uređaja i dvije knjižice i obradi mnogo informacija.

Svjedočio je kako je nekoliko posada odustalo i razbilo automobile, uz trzajne ozljede članova posade. Imali su samo jedan dan odmora, a zadnje su etape vozili po kamenju.

- I to ogromnom! Nasreću, zaštitna ploča je izdržala, pukla je na jednom mjestu, ali izdržala! Naletjeli smo na kamenčinu iza zavoja i malo je nedostajalo da je probije. Pukao nam je i amortizer na kraju, a zaštitna ploča izrazbijana je i ofucana, ali je auto u komadu - zaključio je Šebalj, dok je Vidaković mahao u hrvatskom dresu:

- Da, pratili smo odavde i rukomet!