Dobio sam nekoliko poruka sućuti, a nisam imao pojma što se događa, otkrio je Noel Saračević (15), koji igra rukomet za Veszprem i poručuje: Težim tome da postanem velik čovjek kao moj tata
NOELOVA ISPOVIJEST
Saračevićev sin: Na internetu sam doznao da mi je tata umro. Još ne mogu sve ovo prihvatiti
Nikad neću, do kraja života, zaboraviti tu prošlu nedjelju, teško je, shrvano, govorio jedan tinejdžer.
Ime mu je Noel Saračević, ima 15 godina i tog je dana izgubio oca.
Pokretanje videa...
03:39
Noel je, baš poput uzora oca, rukometaš. Igra za Veszprém KKFT. A groznu je vijest vidio - na internetu!
- Dobio sam nekoliko poruka sućuti, a nisam imao pojma što se događa. Kako mi je većina poruka stizala iz Hrvatske, otišao sam na internet provjeriti. I tek sam tada doznao da mi je otac umro od srčanog udara - ispričao je Noel za mađarski Blikk i dodao:
- Detalji su bili šokantni, došlo je tako neočekivano, pa i sad ne mogu vjerovati.
Njegova majka je Mađarica Anikó, koja se rastala od pokojnog Saračevića.
- Upoznali smo se 2000. kad je Zlatko igrao za Veszprém. Potom smo živjeli u Hrvatskoj, ali 2007. smo se razišli. Naravno, dogovorili smo se o skrbi nad sinom - ispričala je shrvana Aniko.
Noel je bio u stalnom kontaktu s ocem, iako je pandemija korona virusa otežavala posjete zadnjih godinu dana.
- On je živio u Hrvatskoj, a ja u Mađarskoj, ali prije korone svake školske praznike provodio sam s njim. Kad je krenulo zatvaranje i epidemiološke mjere, neko se vrijeme nismo mogli vidjeti, ali razgovarali smo telefonski svaka dva do tri dana - nastavio je Noel Saračević.
Tražio je oca i rukometne savjete.
- Često sam mu slao snimke svojih utakmica, ali nikad mi nije previše govorio. Smatrao je da je to posao trenera, a ne roditelja. Iako ga nikad nisam uživo gledao kako igra rukomet, mnogo sam puta dolazio na njegove treninge. Tako sam se i zaljubio u ovaj sport. Nikad neću zaboraviti kako sam na kraju treninga mogao ostati s njim i pucati.
Dirnulo ga je kad je vidio koliko je ljudi u Mađarskoj voljelo njegova oca.
- Uvijek sam ga gledao samo kao oca, a ne kao igrača ili trenera. Nisam imao pojma koliko su ga voljeli i poštovali u Mađarskoj. Težim tome da postanem sjajan čovjek kao što je bio moj tata - pričao je Noel i zaključio:
- Redovito smo šetali psa i često bi nas netko zaustavio da porazgovara s tatom. I razgovarali su kao da se poznaju 20 godina. A kad bismo se razišli i ja bih ga pitao tko je to bio, tata često nije imao pojma! Uvijek sam se smijao tome...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
