Podravka je u pet dana odigrala četiri utakmice i to mora ostaviti traga. Naš posao je vrlo stresan, nažalost posljedice su tragične, naglasio je trener rukometašica Koke Vladimir Canjuga
Saračevićev rival: Nakon ovoga, pitaš se treba li nam to u životu
Šokiran smrću Zlatka Saračevića je i Vladimir Canjuga, trener Koke.
Pokretanje videa...
Naime, njih dvojicu povezao je Boris Dvoršek, bivši trener PPD Zagreba kojem je Saračević bio pomoćnik.
- Kasnije smo postali prijatelji treneri jer je on vodio Podravku, a ja Koku. Nažalost, odigrali smo prvu i zadnju ovogodišnju utakmicu. Bio je čovjek kojeg rijetko srećete. Svjetski, olimpijski pobjednik i osvajač Lige prvaka, koji nije bio nimalo bahat. Prava ljudina - rekao je Canjuga izrazivši sućut obitelj.
Naime, Canjuga je samo godinu dana stariji od preminuloga Saračevića.
- Podravka je u pet dana odigrala četiri utakmice i to mora ostaviti traga. Naš posao je vrlo stresan, nažalost posljedice su tragične. Pitate se treba li vam to u životu, mi koji živimo rukomet 24 sata i toliko se dajemo u taj sport - dodao je Canjuga.
Saračević je umro nakon pobjede njegove Podravke nad Lokomotivom. Dok su njegove igračice slavile pobjedu nad velikim konkurenticama, Saračević je osjetio slabost. Sarač je poslije utakmice vozio kući trenericu vratarki Barbaru Stančin. Na semaforu mu je pozlilo te je Barbara odmah pozvala Hitnu pomoć.
Prevezli su ga u koprivničku bolnicu, liječnici su ga oživljavali 40 minuta, ali nažalost, mogli su samo proglasiti smrt.
- Uh, ne znam što reći. Doma sam i gutam knedle, svakakve mi misli prolaze kroz glavu. Teško mi je doći do riječi, kakva je on bio dobričina od čovjeka. Ne mogu vjerovati da se nešto tako samo u trenu može dogoditi - kazao nam je potreseni Nikša Kaleb.
Saračević je legenda hrvatskog sporta i čovjek koji je bio temelj naše reprezentacije na samim počecima. Rukometni svijet je u šoku, nemoguće je shvatiti da Zlatka više nema.
- Vraćaju mi se misli na onu generaciju iz Atlante, nema više Iztoka Puca, nedavno je umro i Zlatko Portner, a sada i naš Hamšo. Tako smo nekad Šprem i ja znali zvati Saračevića. Kažem, gutam knedle i pravim se da me nitko ne vidi po kući jer su mi oči pune suza. Što god kažem glupo je, bar sam ja uvijek spreman za šalu, ali sada ne mogu ni pričati, užasno se osjećam - kaže Kaleb.