'Sammir mi je priuštio najgori duel ikad, Rebić je bio luđak...'

Bivši nogometaš Osijeka Aljoša Vojnović (34) nedavno se umirovio i odmah fokus prebacio na nove životne izazove. Položio je dvije godine studija marketinga u Danskoj, a krenuo je i raditi u jednoj PR firmi. Također, počeo je pisati kolumne, a uskoro se planira baciti na vođenje vlastite emisije na YouTube kanalu Tribine.

Tim povodom odradio je gostovanja na spomenutoj Tribine te popularnom Podcast Inkubatoru.

- Uh, Sammir je bio nezgodan. 'Gumeni Sammir', tako sam ga zvao. Bilo mi je teško igrati protiv njega jer ga nisi mogao udariti. Počeo sam igrati zadnjeg veznog relativno kasno u karijeri pa nisam razvio trkačke kapacitete potrebne za tu poziciju. Tako da sam funkcionirao po onoj dobroj staroj: tko leži - ne bježi. Najgore je kad udariš Sammira, a on se odbije kao da je od gume i pobjegne ti još dva metra. Nakon toga sam ga prestao napadati - rekao je Vojnović u dahu pa dodao:

- Sammir je znao vratiti duel. Jednom smo Dinamo vodili sa Splitom 2-0, a on je ušao na poluvremenu. Odmah je krenuo sa slalomima sa centra pa sam ga odlučio "skresati" u startu. Pokušao oštro ući u njega, sav ponosan jer sam ga stigao, fino se namjestim i zamislim da ću loptu i njega iz sve snage "odštemati", a majstor me vidi u zadnjih pola sekunde i samo podigne nogu u zrak. Opalio sam punom nogom u njegove krampone i jaukao od bolova, to mi je bio najgori duel u životu. Deset minuta sam se pravio da me nešto drugo boli od srama, haha.

Dotaknuo se još nekih igrača protiv kojih mu je bilo teško igrati.

- Nikola Vlašić ima tu okretnost i strašan balans. I Kova (Mateo Kovačić op.a.). Toliko je taj dečko bio pristojan na utakmicama da ti ga bude žao udariti. Jednom mi je prišao i onako šapnuo: 'Aljo, molim te skini prsten, ogrebao si me'. Kad ti to kaže onim milim glasom... - pričao je sa smiješkom Aljoša.

Pričao je i o potencijalu Boška Šutala (20) koji je nedavno prešao u Atalantu iz Osijeka.

- Strašan novac je Osijek dobio za njega. Pet milijuna eura je ozbiljna svota. Dečko je iz Metkovića i trezveno je razmišljao. Dobro je procijenio da mu je bolje za razvoj bilo razvijati se u miru u Osijeku, nego u Hajduku koji ga je htio. Ima i dobre roditelje. Bolesni roditelji koji preko svoje djece ostvaruju neke svoje neostvarene ambicije, ili još gore, žele zaraditi na djeci, najgori se neprijatelji nogometašima - viđenje je Vojnovića.

Vojnović je dvije i pol godine proveo u Slaven Belupu, ali tamo mu i nije bilo toliko dobro.

- Kad sam dolazio u Belupo iz Sesveta Slaven je bio najsređeniji klub iz Dinama u državi. Od svih klubova u kojima sam bio, jedino me u Koprivnici nisu voljeli. Ni navijači, ni u gradu. Tamo se nisam osjećao ugodno, u smislu da je bilo grebanja auta ključem - ispričao je.

- Bila su neka dva frajera koja sam čuo na svakoj utakmici da mi spominju mamu i provociraju. Ali uvijek kad sam pogledao prema tribini, ili su se stisnuli ili su se dobro sakrili, nisam nikad mogao identificirati tko su. Mogu se ozbiljno javiti da se vidimo, ozbiljno kažem - rekao je Vojnović sa smiješkom u Podcastu pa dodao:

- Onako podlo dobacivanje dobre dvije, dvije i pol godine. I kad sam s Osijekom dolazio. Dva podla glasa s tribine i nikad nisam mogao skužiti tko su. To mi je bio klub i grad gdje se nisam pronašao - zaključio je nekadašnji igrač Slavena u kojem je promijenio čak četiri trenera. Vodili su ga Mile Petković, Zlatko Dalić, Milivoj Bračun i Roy Ferenčina.

Uživao je igrati u Splitu.

- Tamo je bila strašna ekipa. Predsjednik Žužul ulupao je ozbiljne novce u nas, igrali smo dvije-tri godine zaredom utakmice kvalifikacija za EL. Erca i Reba (Erceg i Rebić op.a.) bili su baš luđaci, tu je bio i Križ (Križanac op.a.). Strašan igrač bio je Ivica Križanac. Sve u karijeri napravio je sam, nitko ga nije gurao, igrao je u tom ruskom Zenitu koji je megaklub. Koliko ga poštuju govori i to da nam je u Splitu organizirao prijateljsku utakmicu s njima kad smo bili na pripremama u Turskoj. I pazite sad scenu. Mi se spremamo za utakmicu, a dolazi njihov bus. Svi smo zanijemili, čekamo da izađu Hulk i Bruno Alves. I prvo što naprave je da trče u zagrljaj Križancu. Nije to bilo ono kurtoazno pozdravljanje, ljudi su ga pozdravljali kao svog brata. Kako mu se samo razveselio onaj ćelavac Luciano Spalletti. 

Dotaknuo se i Ante Rebića koji je preko Splita došao u Fiorentinu, a kasnije napravio strašnu karijeru i postao vrlo bitan u reprezentaciji.

- Ma on je već s 18 bio čudo. Imao je tu drskost i borbenost već u tim godinama, nešto što sam ja dobio tek u tridesetima. Sjećam se jednog treninga. Par puta me opleo po nogama, pa sam poludio i kazao mu da to više ne radi. Podivljao je, htio je rastrgati majicu i zaderao se: 'Dođite svi, ajde'. Toliko je bio samouvjeren. Čujemo se nekad na Instagramu, čestitam mu na golovima i uvijek mi pristojno odgovori. Ostao je isti kao i tad, nije ga promijenila slava. 

U sjećanju mu je posebno ostala jedna stvar.

- Bili smo klinci još, igrali smo utakmicu protiv Šibenika. Tad je njihovim napadom dominirao Ante Rukavina, čovjek je preko noći postao zvijezda i mogao je uništiti bilo koju momčad u ligi. Sjećam se da sam mu došao čestitati na dobroj partiji nakon utakmice, a on me mrtvo hladno pita: 'Treniraš li ti individualno?'. Malo sam se zbunio i promrmljao da treniram. Naravno, nisam tad imao pojma što to znači. Tek osam godina kasnije mi se upalio "kliker" u glavi. Pa kod nas se treneri naljute kad šutirate nakon treninga, govore da će vam otići loža. Naljute se ako trenirate privatno s nekim drugim...

Ima Vojnović pregršt anegdota iz HNL-a.

- Borili smo se za ostanak u ligi 2015. dok sam bio u Osijeku. Došli smo klubu pomoći Joka Knežević i ja, prvi u tom valu novih igrača pod Mađarima. Kraj je prvenstva, nama treba bilo kakva pobjeda nad Slaven Belupom kojem bodovi ništa ne znače, ne mogu ni gore ni dolje. Sudac u "80 i nekoj" sudio navučeni penal za nas, vjerojatno nije ni bio. Na golu Slavena moj prijatelj i bivši igrač Osijeka Ivan Kardum (32). Dan prije smo na treningu vježbali penale i promašio sam tri komada. Nije me bilo uoči utakmice na ploči među prva tri izvođača, ali sam na utakmici igrom slučaja uzeo loptu. Pritisak je bio strašan. njihov Špiro Peričić dobio je crveni karton i dugo izlazio iz igre, a ja sam prišao Kardumu i pitao ga u koju stranu će se baciti da mu zabijem. Čovjek nije mogao vjerovati, šokirao se, kazao mi da je pošten. Sva sreća, Špiro je dugo izlazio iz igre pa sam se smirio, odlučio da ću pucati punom po sredini gola, tako mi je govorio otac da je najbolje. Kardum se bacio koliko je dug i širok u stranu, a ja loptu pospremio u gol...

Imao je uvijek velike okršaje sa sucima.

- Nikad neću zaboraviti, posebno je vatreno bilo sa Strahonjom. Jednu utakmicu nam je dao dva crvena i mislim si - nema šanse da nam da treći. Vrijeđao sam ga, trčao za njim, "pljucao ga"... Kritizirao ga da nije dobar sudac, a on mi veli: 'Ja sudim Ligu prvaka, a ti igrač ovdje' - pričao je Vojnović kroz smijeh.