U Ciboni sam individualno radio sa Šarićem i Zupcem, koji su me i nakon odlaska znali nazvati tijekom odmora da im pomognem da poprave neke detalje. A Prkačin je po radnim navikama isti kao Šarić, kaže Meštrović
PRIVATNI TRENER
'Sa Šarićem sam godinu dana radio da ispravi tek dva detalja'
Roko je uporan, svaki dan je znao doći sat vrenena prije treninga da radimo, pa ujutro... Takav je bio i Šarić, ista volja.
Paralelu između dva najveća hrvatska košarkaška talenta povukao je Damir Meštrović, Cibonin pomoćni trener, iskusni košarkaški vuk koji je u tom sportu četiri desetljeća. Zadnjih je osam godina u Ciboni specijalist za individualni rad. Najprije u Ciboninoj školi, pa u prvoj momčadi.
- Individualni rad nedostaje u hrvatskom sportu, ali u košarci jedino Cibona i Cedevita imaju uvjete da bi postojao čovjek plaćen za to.
No, Meštrovićeva je vrijednost da igrači s kojima je radio kao dječacima u Ciboni traže njegove usluge i danas, kad su neki NBA zvijezde.
- I Dario Šarić i Ivica Zubac znaju me nazvati tijekom svoga odmora i zatražiti individualne treninge. Nekad je to svega nekoliko dana, nekad koji tjedan, a s Damjanom Rudežom sam, dok je igrao u NBA, jedno ljeto radio mjesec dana.
Na čemu radite s njima, od čega se sastoje ti vaši treninzi?
- S igračima koje imam u klubu radim individualno svaki dan, jer kriterij nije povremeno nego kontinuitet. Tako sam sa Šarićem na dva detalja radio godinu dana. To su korektivni treninzi. On, recimo, nije imao šut, nije mogao pogoditi slobodno bacanje. A kad igrač stekne određene navike, tijelo pamti pokrete i jako je teško i dugotrajno napraviti neku promjenu, korekciju. Idealno bi bilo da kao klinci nauče bazne stvari.
- Kad mi se ovako, naknadno jave, onda sami traže neki detalj, kažu što su im rekli u klubu, na što su im skrenuli pažnju da im nedostaje. Od Zupca su, recimo tražili 'long corner' tricu iz kuta, kao i detalje u kretnjama. Uostalom, i od Šarića je Philadelphia tražila da popravi šut za tricu pa smo radili na tome - objašnjava Meštrović i dodaje:
- Uspiju igrači popraviti te nedostatke, netko brže netko sporije. Kompletan trening snimimo i onda vidi kako je radio na prvom, a kako na zadnjem treningu, te može nastaviti vježbati kad ode u SAD.
U NBA ligi ne posvećuje se (toliko) vremena individualnom napretku igrača. Oni kupuju 'gotove proizvode'.
- Ondje je samo možeš ili ne možeš. Ako ne možeš, doći će netko drugi. Enormna je konkurencija u košarci. Da bi se probilo do vrha, osim talenta potreban je veliki rad.
I tu se priča vraća na Roka Prkačina.
- To znaju biti po 3-4 treninga dnevno. I ne može se dugo u takvom ritmu jer igrač 'pukne'. Ali to je stvar karaktera. Da hoće, traži dodatni rad svaki dan. Isti je bio Dario, a i Cibonin Australac Gilbert (donio pobjedu u zadnjoj utakmici finala PH protiv Cedevite, nap. a.) je sličan, moraš ga tjerati iz dvorane.
- Roko je sigurno naš najperspektivniji igrač, sljedeći koji ide u sam vrh. Vrlo je skroman, hoće raditi, prizeman je, ne leti, što je najvažnije, taj karakter.
Je li već prerastao Cibonu, treba li otići?
- Ne mogu reći koliko treba ostati u Ciboni, ali nije on još gotov igrač. I inače smatram da su odlasci igrača sa 16 godina, pa neki i sa 14 odlaze, financijskog karaktera. Ovdje pazimo na svoje igrače jer nam situacija u Hrvatskoj ne dopušta da zapostavite nekog talenta. A u 'brend klubovima' je puno igrača koji dolaze sa svih strana i njih ne zanima tko si i odakle si, nego samo što u tom trenutku možeš dati, kakav rezultat. Neće te čekati da proigraš, dovoljno su moćni. Pa ni Bojan Bogdanović nije prošao u Realu i tek je kasnije zaslužio ovo što jest.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
