Nakon večerašnje utakmice teško je nešto zamjeriti Karoglanu i njegovim igračima, dali su sve od sebe u okviru svojih mogućnosti, borili su se i bacali na glavu, koliko su željeli pobjedu dovoljno svjedoči i Perišićev rizik
Minimum pristojnosti u Hajduku bi bio da krivci podnesu ostavke nakon frustrirajuće polusezone
Krcati Poljud po drugi je put u četiri dana svjedočio minimalnoj pobjedi Dinama, nakon što su u subotu izbacili Hajduk iz utrke za naslov prvaka, večeras su ih s identičnih 0-1 izbacili i iz Kupa. Dva poraza, oba puta na domaćem terenu, oba puta pred krcatim tribinama, oba puta je Hajduk bio minimalno ravnopravan suparnik... Ali što im to vrijedi. Teško je i opisati tugu u srcima navijača Hajduka, jer koliko god pobjede nad velikim rivalom vrijede dvostruko, toliko je i svaki poraz višestruko bolniji. A ova dva su i te kako bolna, ne samo kao porazi, nego i zbog troga što su označili kraj nadanju da će ovo biti trofejna sezona, sezona u kojoj će Hajduk napokon prekinuti post i osvojiti naslov prvaka. Matematičke šanse još uvijek postoje, ali čuda se ne događaju baš tako često, a frustracije su eskalirale do te mjere da je dio huligana sa sjevera provalilo u teren kako bi se obračunali. S kim, ostalo je nejasno...