Ovaj put nema igranja, šef je ukinuo sve, želi da smo fokusirani isključivo na rukomet, kaže nam Igor Karačić koji je u paru s Lukom Cindrićem sjajno zamijenio ozlijeđenog kapetana protiv Islanda
Red, rad i disciplina! Izbornik Lino im zabranio PlayStation
Vidite da je kod naših rukometaša nešto drukčije nego prije, a ne možete dokučiti što točno? Bolja obrana? Opasniji napad? Brža tranzicija? Ne, ne, ništa od navedenog. Točan odgovor na ovo nagradno pitanje je - nema više PlayStationa!
- Ne, ovaj put nema igranja. Izbornik zabranio - otkrio nam je Igor Karačić, pa kroz smijeh dodatno pojasnio:
- Sve nam je Lino ukinuo, moramo se koncentrirati samo na rukomet.
Još lani, tijekom SP-a u Francuskoj, kao i svih ovih godina, PlayStation je igrao važnu ulogu na velikim natjecanjima naših rukometaša. Pamtimo iz Montpelliera prošle zime, igralo se na velikom platnu, u posebnoj sobi, a često je s joystickom u rukama bio i tadašnji koordinator Ivano Balić. Kod Lina to ne prolazi, ali zato je kartanje, primjerice, dozvoljeno.
- Je, ali nitko ne karta. Radijemo prošetamo po Bačvicama, odemo na kavu na Rivu, malo popričati s ljudima. Iskreno, i nemamo previše slobodnog vremena, brzo prođe dan u sastancima, treninzima... - govori Karačić.
Čuvena je priča o "kafiću" na nekim ranijim natjecanjima. Zvao se Kod Malog i Manjeg, ali i on je stvar prošlosti. Mali i Manji, Horvat i Čupić, i dalje su ovdje, no okupljalište više nije kod njih nego kod - fizioterapeuta.
- Da, imamo tu našu sobu kod fizioterapeuta, tu se nađemo i popijemo kavu, družimo se, pričamo o taktici, pripemamo se za utakmicu. I to što se dogovaramo u sobama radimo na terenu. Imamo taj jedan veliki apartman s tri sobe. U jednoj sobi su fizioterapeuti, druga je za kavu, a treća za dogovaranje oko utakmica. Imamo i televiziju, tako da sjedimo, pijemo kavicu, pričamo, uigravamo se... Ma jako nam je korisna ta soba - kaže Igor Karačić.
Ima u sobi za zabavu i smijeha, naravno, postoje ljudi koji su zaduženi za to.
- Ima ih dosta. Marino Marić ima svoje mostarske fore, a tu je Tin Kontrec. Taj je uvijek dobro raspoložen, skače, veseli se, pjeva, nasmijava... - kaže Karačić, koji s Kontrecom ima i mali ritual prije svake utakmice.
- Kontrec mi uvijek daje svoju snagu prije utakmice. Kako? Pa lijepo, uzme iz sebe i prebaci na mene. To nam je sad postala fora koje se držimo - kroz smijeh govori Karačić.
A nakon što Kontrec odradi svoj dio posla, preuzima Jakov Gojun.
- Uh, on je najveći motivator. Tu pred svojom publikom čovjek stvarno daje 200 posto od sebe. Mogu ti reći da čovjeku nije svejedno kad stojiš pokraj njega, ha, ha - govori Karačić.
U tako dobroj atmosferi, a ona je u kaubojskim redovima doista sjajna, teško je pronaći najvećeg mrguda u momčadi.
- Ha, mali Jaganjac ima facu vojnika, onako opasnu, ali i on je emotivna dušica - opisuje Karačić svog najmlađeg suigrača pa završava sa najstarijim:
- Atmosfera između nas je stvarno perfektna, nemam jedne riječi zamjerke. Evo, i Igor Vori, čovjek s 37 godina, stariji od većine, uvijek je spreman za šalu, pozitivan. Kao i svi, od prvog do zadnjeg.