Da sam još uvijek nogometaš borio bih se za prava igrača da dobiju sve iz ugovora do zadnjeg centa. Pa vlasnici klubova su milijarderi, daleko bogatiji od nogometaša, kaže Roy Keane
'Razmaženi bogataši su gazde klubova, igrači ne dajte novac!'
Dok je igrao nije štedio ni sebe, ni protivnike, a ni suigrače ako bi primijetio da itko od njih daje manje od 100%. Roy Keane (48), nije ni najmanje patetika, istinska je legenda Man Uniteda i britanskog nogometa. Rođeni lider. Tvrda irska kost.
POGLEDAJTE VIDEO: MAN UNITED
Pokretanje videa...
Kad je trebalo, Kean bi bez problema apsolutno sve što misli bez biranja riječi sasuo i Alexu Fergusonu, i Ryanu Giggsu, i Patricku Vieiri... Valjda i kraljici majci i 'Bogu i vragu' ako treba...
Nekad je bio poznat zbog beskompromisnog načina na koji je igrao nogomet, a danas se TV kuće tuku koja će mu više platiti za komentatorsku poziciju.
Kad mu je postavljeno pitanje o rezanju plaća nogometašima, Keanu na kraj pameti nije palo isukati neku diplomatsku, ispranu demagogiju. Rekao je što misli. I kao obično, to mišljenje dosad baš i nismo čuli, a ima itekakve logike.
Gazde? To su okrutni biznismeni
- Da još igram u nekom od većih klubova nema toga tko bi me natjerao da pristanem na smanjenje plaće. Prvo i osnovno: nije ničiji posao što radim sa onim što zaradim. Drugo: ne vjerujte onome što čitate kad su iznosi ugovora u pitanju. Treće: igrači, ne dajte da vas lome s tim pritiskom kako ste razmaženi bogataši - priča Irac.
- Ne znam postoji li itko tko toliko troši u humanitarne svrhe i da bi pomogao drugima, vratio zajednici u kojoj živi ili iz koje je potekao kao nogometaši. Osim toga, ljudi, dajte malo pameti u glavu: pljujete nogometaše da su razmaženi milijunaši... Pa vlasnici klubova su multi-milijarderi. I to, kad je lova u pitanju: okrutni milijarderi! - kaže Kean.
- Svaki poslovni ugovor je osobna stvar poslodavca i zaposlenog. Čudi me koliki su sad spremni stati u taj red da bi pljuvali po igračima. Ta ideja da bi nogometaši trebali iz moralnih razloga pristati na smanjenje plaća, to je: besmislica. Pa nije to ušteda koja ide u državnu blagajnu ili u džep radnika nego: ostaje u džepu pohlepnog multi-milijardera!
Miljarderima je teško? Mo'š mislit
Taj dio priče nije se promijenio iz doba kad je Kean bio igrač.
- Kod ama baš svakih pregovora o novom ugovoru u ama baš svakom klubu vlasnici i direktori daju do znanja kako je u pitanju čisti biznis i ništa drugo. Okay. Takva su pravila igre, može. Ali, gospodo, kad dođe vrijeme za isplatu e onda ćete se držati onoga što ste potpisali. Jer to je čisti biznis, je l' tako? - misli Kean.
- Tako da, kad klubovi, veliki i bogati klubovi danas zovu igrače pa im liježu na savjest i pričaju o moralu... Neka pristane tko hoće. Moj odgovor bio bi: 'Ne. Neću'. I kraj razgovora. Raspreda se o teškim vremenima... Za koga su teška? Za milijardere koji su vlasnici tih klubova?! Mo'š mislit! - zaključio je veliki Roy Keane.