Rakitić: Uoči Rusije sam gledao Rockyja kako tuče Ivana Dragu

Na stadionu 40.000 Rusa. Tribine su se tresle kao na klackalici. Pričalo se da su se za prolazak Rusije umiješali i Vladimir Putin osobno, KGB, specijalne jedinice... No Rusima te večeri u Sočiju ništa nije pomoglo. Hrvatska je pobijedila na penale i izborila polufinale.

Ako smo protiv Danske bili u predinfarktnom stanju, nakon Rusije je cijela država jednom nogom bila na psihijatriji. Pile su se tablete jer to nije bila utakmica za one slabijeg srca. Prava drama odvijala se i s Danijelom Subašićem, koji je branio s “jednom nogom”. Ali nije odustao. Ne, to ovakvi frajeri ne rade.

- Na zagrijavanju sam osjetio bol u mišiću, malo sam izmasirao nogu i vidio da mogu. Kasnije se bol opet javila, ali nisam želio odustati, znao sam da izborniku treba još jedna zamjena jer su se mnogi žalili na probleme - rekao je čudesni Subašić.

Zapravo, Suba je bio junak, heroj nacije, koji je nakon Danske kući poslao i Ruse. Dobro, ovo poslao ih kući shvatite kao pjesničku slobodu.

Mnogi igrači jedva su stajali nogama, gledali su prema klupi, ima li šanse da izađu.

- Ne znam otkud su skupljali snagu, odigrali su čudesno - reći će Zlatko Dalić.

- U pauzi su maseri odradili brzi servis, kao u boksu Formule 1. Imao sam mali edem, ali preživio sam, kao što smo preživjeli cijeli turnir - rekao je Subašić.

Nakon 90 minuta bilo je 1-1, nakon 120 minuta 2-2. I penali. Protiv Danske već smo potrošili sve živce, tko će preživjeti ovu dramu...

- Kako sam preživio penale? Evo, trbuh me još kida. Užas, ali koga briga, ušli smo među četiri na svijetu - rekao je Mario Mandžukić, taj maratonac golema srca. Rus Smolov je već na prvom penalu odlučio glumiti frajera. Pa, onako frajerski izveo panenku, ali to kod Sube ne prolazi. Posljednji penal, kao i protiv Danske, izveo je Rakitić. Kratak zalet, cijela domovina na trenutak je prestala disati. Udarac. Činilo se da cijelu vječnost lopta ulazi u gol. Trk hrvatskih igrača s centra prema Raketi, skok Zlatka Dalića i zagrljaj s Olićem. Suze su same navrle.

- Plakao sam. Nema riječi koje mogu opisati taj osjećaj u tom trenutku, pogotovo kad je završilo - kaže Rakitić.

Možda niste znali, ali Raketa se uoči utakmice motivirao gledajući “Rocky”, kultni film sa Sylvesterom Stalloneom.

- Gledao sam kako se Rocky bori protiv Rusa Ivana Drage te razmišljao možemo li i mi tako nešto napraviti jer su i Rusi bili jaki, čvrsti i visoki. Ali mi smo te večeri, poput Rockyja, došli do pobjede - kaže Raketa.

Za pobjedu pred 40.000 Rusa treba imati mu... Znali su to igrači, znali su da su bolji. Nekoliko dana uoči utakmice sreli smo Vedrana Ćorluku, koji igra u Rusiji.

- Nemaju šanse. Znam ih jako dobro i mi smo bolji na svim pozicijama, ali baš na svim - dobacio je, onako, u prolazu Čarli.

Jesmo, to smo svi znali, no trebalo je to pokazati. Sreća nekad zna okrenuti leđa, uvjerili smo se u to milijun puta. No te večeri bila nam je saveznik.

- Joško Jeličić je rekao da imamo nojeva jaja. Ali mi nismo imali nojeva, imali smo čelična jaja. I to svi, od prvog do zadnjeg - rekao je Čarli.

U svlačionici se slavilo tri sata. Svirale su “Moja domovina”, “Nije u šoldima sve”, “Dome moj”... Nakon tri sata igrači su izašli bez glasa. Na licima se vidio umor, ali koga briga. Pala je moćna Rusija. Nakon dvadeset godina Hrvatska je ponovila najveći uspjeh i izborila polufinale Svjetskog prvenstva. Nego, sad s odmakom, zar ste stvarno mislili da će se ova generacija s ovakvim srcem i čeličnim jajima oprostiti u nekakvom Sočiju? Dajte, molim vas, budite ozbiljni. Za najveće su rezervirane posebne pozornice. Tamo u Moskvi, gdje je uoči prvenstva bilo zapisano da moramo doći. Čekali su nas bahati Englezi. Arogantni i prepotentni. Nisu nam davali nikakve šanse. Mi smo za njih bili “oni primitivci koji jedu janjeće glave”, kako su nas opisali. “Football is coming home”. Ajde, da vidimo i to...