Sjecam se kao da je jucer bilo..ja na ljetovanju u Puli i usput sam isao drzat predavanje u bolnicu primariusu i strucnom timu o presađivanju srca novim tehnologijama iz Belgije. I mi zavrsili, idem prema izlazu, a Vitas ispred mene(znamo se posto smo se borili 2 puta,oba puta ja pobjedio). I on krene mene vrijeđat da sta ja radim tu.-Ja: Vitas,nemoj, u bolnici smo, ajde pripremi se jos malo pa cemo se borit. -Vitas: ocu sada, prebit cu te, rugas mi se u mom gradu. -Ja: tu sam poslovno vanredno, ajmo na pice,daj smiri se....ali on mucki mene low kickom udaru u lijevu nogu,zabolilo me..-Ja: zamo mi je,sad te moram nauciti lekciju. Skupili se pacijenti i osoblje, placu i mole,a ja kruzni u glavu i pada on u nesvijest. Nakon toga ga okrecem na bok i budim ga iz nesvijesti. I kazem mu: Vitas, potreban je moral i mudrost,svijet je lijepo mjesto, radi na sebi i evoluirat ces. Odlazim tada i Vitas me nazvao da se isprica posto se bojao da ga ne istucem, ali ja opraštam.