"Stipe Biuk i ja znamo se deset godina, treniramo skupa, prošli smo juniore, seniore, mladu reprezentaciju, cimeri smo i na terenu i zatvorenih očiju znamo gdje je onaj drugi i što planira napraviti" kaže Marin Ljubičić.
MARIN LJUBIČIĆ
"Prije dvije godine me nije bilo nigdje, napravio sam veliki iskorak i ne namjeravam stati"
Mlada hrvatska nogometna reprezentacija u studenom igra dva kvalifikacijska susreta za odlazak na Europsko prvenstvo, izabranici Igora Bišćana najprije u Puli čekaju Estoniju, a potom putuju u goste Austrijancima. S obzirom na to da su do sada pobijedili u sva četiri kvalifikacijska susreta, za očekivati je da mladi vatreni i nastave u istom ritmu do kraja kvalifikacija te zadrže vrh ljestvice, bez obzira što je riječ o novoj, podmlađenoj momčadi, u kojoj je jako puno novih lica.
Pokretanje videa...
00:36
- U odličnoj smo poziciji, za sada smo upisali sve pobjede i trebali bi nastaviti niz pobjeda i kod kuće, s Estonijom. Njih moramo dobiti, a onda idemo na najteže gostovanje u Austriju, kod jedne jako dobre momčadi. Njima će utakmica biti jako važna jer su već kiksali, moraju se vaditi i u svaku sljedeću utakmicu moraju ići po pobjedu, inače nemaju šansi doći do prvog mjesta i Eura - kaže nam centarfor Marin Ljubičić, jedno od novih lica Bišćanove vrste.
Reprezentacija je doživjela smjenu generacija, možete li ponoviti uspjeh vaših prethodnika i plasirati se na Euro?
- Iz prošle generacije ostalo je svega nekoliko igrača, dosta je nas mlađih 2002. i 2003. godište koji smo se nametnuli nastupima u seniorskom nogometu kroz HNL, a neki su već i u inozemstvu. Dobro smo startali, sad samo treba nastaviti ovako gurati i dalje i pokušati ponoviti rezultat koji je napravila generacija prije nas. A zašto ne, i napraviti korak više ako bude moguće.
Reprezentacija raspolaže velikim napadačkim arsenalom, konkurencija je dosta jaka, Šimić, Kačavenda, Marin, Biuk...?
- Ima nas dosta napadača i krila, i što je posebno dobro, svi redovito dobivamo minutažu u svojim klubovima. Smatram da je to dobro i za reprezentaciju, a na izborniku je da izabere one za koje misli da su najbolji i da mogu pružiti najviše.
Kako si se snašao u reprezentaciji?
- Bez problema, većinu momaka poznajem od ranije, imamo jako dobru atmosferu i svi se držimo skupa. Na ovom okupljanju nas je čak šest iz mog kluba, tu su uz Biuka, Čolinu i mene i Mario Vušković, Ante Palaversa i Stipe Radić koji su sada u inozemstvu ali se svi poznajemo.
Tvoja i karijera Stipe Biuka idu nekako paralelno?
- Znamo se deset godina, treniramo skupa, skupa smo prošli juniore, sada seniore i reprezentaciju, skupa smo i na putovanjima, cimeri smo i jako se dobro razumijemo. Kako se ono kaže, i zatvorenih očiju znamo gdje je onaj drugi na terenu i što planira napraviti. Sigurno da se to što se tako dobro poznajemo odrazilo i na našim igrama, u zadnjem kolu mi je on asistirao za gol. Nadam se da ćemo jednako dobro igrati i u reprezentaciji i u nastavku sezone u klubu.
U reprezentaciji si zadužio broj devet a u klubu broj 90. Zbog čega?
- Kad sam ulazio u prvu momčad "devetka" nije bila slobodna. Ali, bio sam mlad i ne vjerujem da bi mi je dali, taj broj ipak ima jednu posebnu specifičnu težinu, kao i "desetka". Izabrao sam broj 90, svidio mi se i vjerojatno ga neću ni mijenjati.
Imaš li nogometnog idola, nekoga poput koga bi želio igrati?
- Ne mogu reći da imam idola u pravom smislu riječi. Prije sam kao uzore najviše gledao poznatije igrače poput Cristiana Ronalda, ali sad, kad sam malo odrastao i kad gledam nogomet drugim očima, više pratim kako se kreću i kako igraju recimo Lewandowski i Benzema.
Jesi li zadovoljan formom u kojoj si došao na okupljanje?
- U zadnjih četiri - pet utakmica igrao sam od prve minute i mislim da sam u dobroj formi. Pogoci koje sam zabio u tom razdoblju puno mi znače za samopouzdanje, premda bi bilo bolje da smo kao momčad ostvarili bolje rezultate. Mislim da sam spreman za ovo što nas čeka u nastavku kvalifikacija i sezone.
Koliko ti u procesu odrastanja znači podrška suigrača?
- Stipe i ja smo mlađi od ostalih i sigurno da nam puno znači podrška suigrača. I kad igramo nešto lošije dajemo sve od sebe i oni to prepoznaju. Osjećamo tu podršku, ne samo od suigrača, nego i od kluba, navijača, a kad je tako, sigurno da je lakše i igrati kad znaš da su svi iza tebe.
Kad si ušao u prvu momčad igralo se pred praznim tribinama. Sada su se gledatelji vratili. Kakav je osjećaj?
- Možda je na početku i bilo dobro da nije bilo gledatelja jer je i pritisak bio manji. Sada mi je draže igrati s publikom, ne osjećam više pritisak, a njihova podrška mi jako puno znači i lakše mi je igrati. Sad mi je to već normalno, uobičajeno... Protiv Tobola su prvi put bili gledatelji na tribinama i osjećao sam pozitivnu tremu prije utakmice, ali i predivan osjećaj nakon što sam pred ispunjenim tribinama zabio dva gola.
Od početka sezone zabijao si i lijevom, i desnom, i glavom... Koje je tvoje najjače oružje?
- Najbolje se osjećam unutar kaznenog prostora, a onda, kako mi lopta dođe tako pucam. Nekad lijevom, nekad desnom, glavom... Pucam iz prve, bez previše razmišljanja i namještanja.
Za razliku od Stipe koji je nasmijan i razigran, ti si nekako uvijek ozbiljan, a i znaš žestoko ući u duel suparnicima koje ne štediš?
- Ha, to mi svi govore, da izgledam mrk na terenu, kao da sam ljut... Ne znam, ja sam uvijek maksimalno fokusiran i koncentriran na teren i igru, a i po prirodi sam nekako ozbiljniji, dok je Stipe zaigraniji, ha, ha, ha...
Do jučer si bio dio juniorske momčadi koja je osvojila naslov prvaka i sada igraju Ligu prvaka mladih. Pratiš li igre svojih bivših suigrača?
- Gledam ih i drago mi je da igraju tako dobro i da pobjeđuju. Nadam se da će daleko dogurati.
U siječnju ove godine pozvan si na svoje prve seniorske pripreme. Jesi li tada i sanjao da ćeš dogurati do reprezentacije u tako kratkom roku?
- Prije dvije godine me nije bilo nigdje, tako da sam nakon juniorske sezone u kojoj sam bio najbolji strijelac lige već napravio veliki iskorak. A pogotovo u ovoj sezoni u kojoj sam počeo redovito igrati za seniore i dobivati pozive izbornika. Vjerujem da sam napravio ogroman iskorak, stvari se odvijaju jako brzo, i moram priznati da nisam očekivao da će se sve skupa ovako razvijati. Ali još je puno toga ispred mene i ne namjeravam stati.
Kad bi nastavio ovim tempom, za godinu dana bi bio i na SP u Katru?
- Ma niti ne sanjam o tome, svjestan sam da samo trebam nastaviti raditi i trenirati. Dug je put ispred mene i neka sve ide svojim tijekom, korak po korak, a našoj A reprezentaciji želim sve najbolje, da pobijede u ove dvije utakmice i plasiraju se na Svjetsko prvenstvo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
