Mislio sam da sam beskoristan zato što sam prenizak. Tehnika se može popraviti radom, ali visina? Što tu možeš? Svako jutro budio sam se nadajući se da sam preko noći porastao, ispričao je Lorenzo Insigne
OMALENI LORENZO
Priča talijanskog junaka: 'Rekli su mi da sam prenizak i odbacili me. Više nisam htio igrati...'
Teško je ikoga izdvojiti u tako dobro uštimanom stroju zvanom Mancinijeva Italija koji ruši rekorde, ali Lorenzo Insigne (30) jedan je od najvažnijih dijelova istog. Omaleni ofenzivac, čiji je eurogol poslao Belgiju kući, igra turnir života, a koji u nedjelju može kulminirati titulom europskog prvaka.
A kako je jedan nogometaš od tek 163 centimetara uopće uspio, ispričao je za Players Tribune.
- Moja majka često priča priču o meni kada sam bio u vrtiću. Došla me je pokupiti, a ostala su se djeca igrala s Lego kockicama. Ja sam bio u ćošku i nešto sam udarao trčeći okolo. Nije znala točno što radim, a kada je prišla, vidjela je da sam napravio loptu od papira i da se igram sam. Imao sam samo jednu stvar u svojoj glavi - nogomet. Moj san uvijek je bio da zaigram nogomet na stadionu San Paolo u dresu Napolija. Nije bilo drugih snova. Međutim, svi su mi uvijek govorili jednu istu stvar kada sam išao na probe u klubove - prenizak si! Tj. nisu mi ni oni rekli, već je to učinio moj otac jednom prilikom - otkrio je Napolijev majstor rodom iz Frattamaggiorea.
- U Italiji su ljudi iskreni. Odbacili su me zbog moje visine. S 14 godina više nisam htio igrati, rekao sam to i obitelji. Mislio sam da sam beskoristan zato što sam prenizak. Tehnika se može popraviti radom, ali visina? Što tu možeš? Svako jutro budio sam se nadajući se da sam preko noći porastao. "Nemoguće je, gotovo je", pomislio sam. A otac me je pitao: "Što ćeš raditi kad već nisi nogometaš"? ’Sr***e, što ću raditi, pomislio sam".
Evo što...
- Nastavio sam pokušavati, a Napoli mi je konačno dao novu šansu kada sam imao 15 godina. Bilo je mnogo klinaca na toj probi, ali iz nekog razloga skaut je nešto vidio u meni. Tako sam upao u omladinski pogon Napolija. Čitava moja obitelj je oduvijek navijala za Napoli. Uvijek sam se molio da budem jedan od klinaca koji skuplja lopte, a kamoli da igram. Tu energiju koju osjećam kada istrčim na teren ne mogu opisati. Sjećam se da sam tada pomislio: "Ako odigram makar jednu utakmicu kao član Napolija, mogu umrijeti sretan".
Danas, otprilike 15 godina kasnije, igrat će finale Europskog prvenstva...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
