Mene su navijači Dinama voljeli, nikad mi nisu zviždali, a nisam bio ni najbolji igrač, ni najveća zvijezda. Zviždali su i Bobanu i Šukeru, meni nikad, kaže Crnogorac Petrović, danas trener Intera
Prepustio sam Maradoni dres s brojem 10, Boysi me obožavaju
Poslije 30 godina izaći ću na maksimirski travnjak. Kad sam igrao za Dinamo, publika me cijenila kao da sam Zagrepčanin, poseban je to osjećaj.
Priča tako Željko Petrović (54), koji će danas (15 sati) povesti zaprešićki Inter u boj s prvakom. Svojim bivšim klubom.
Pokretanje videa...
- Dinamo je oduvijek bio gospodski klub. Sjećam se kako smo svi igrači voljeli Josipa Kužea, on je bio trener te 1990/91. A mene su navijači voljeli, nikad mi nisu zviždali, a nisam bio ni najbolji igrač, ni najveća zvijezda. Zviždali su i Bobanu i Šukeru, meni nikad. Uvijek sam igrao za momčad. I kad sam pregovarao s Dinamom, zabio sam gol za pobjedu Budućnosti protiv Dinama 3-2. Šuker mi je prvi dan rekao da ću biti njegov cimer, izlazili smo u Saloon s Draženom Petrovićem, a na Kup Uefe 1991. Sevilla je došla gledati Šukera na utakmice protiv Trabzonspora, a ja sam zabio tri gola u dva susreta i kupili su i mene - ispričao je Petrović u intervjuu za Max.
U Budućnosti je igrao s brojnim facama, ali i sa Zlatko Dalićem.
- Zato je i uspio - našalio se Petrović, pa se sjetio suživota s Diegom Maradonom u Sevilli:
- Nosio sam broj 10, ali brzo sam ga odložio kad je Maradona dolazio, da me ne bi pred svima u svlačionici razvlastio! Stanovali smo deset minuta od stadiona, a kad je Diego došao, putovali smo sat vremena. Psovali smo tada što je došao, haha.
Petrović je potom igrao i uz Ivana Zamorana, Diega Simeonea, Phillipa Cocua, Jaapa Stama... Ali dani u Dinamu bili su nezaboravni.
Jednako kao što će mu povratak u Maksmir biti emotivan. Pa makar na suprotnoj strani...