Preminuo je šjor Duje Bonačić, najstariji hrvatski olimpijac...

Olimpijski trijumf slavio je prije gotovo sedam desetljeća, a sinoć je zauvijek zaklopio oči. Duje Bonačić, najstariji hrvatski olimpijac i najstariji hrvatski osvajač zlatne olimpijske medalje umro je u Splitu u 91. godini.

Šjor Duje je bio veslač. Osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952., u četvercu bez kormilara. Bio je član Veslačkog kluba Gusar iz Splita, a uz veslanje se bavio i plivanjem i rukometom. Osvojio je sedam naslova državnoga prvaka u veslanju.

Bonačić je, uz Velimira Valentu, Petra Šegvića i Matu Trojanovića, bio član Gusarovog četverca koji se u Helsinkiju 1952. upisao u povijest, postali su prvi osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama.

Za svoj 90. rođendan za 24sata se rado prisjetio medalja, mladosti, važnosti sporta...

- Krenuli smo oštro od početka, poveli utrku i svi su mislili da ćemo posustati, da nećemo imati snage izdržati u tom tempu do kraja, ali su se prevarili. Stigli smo prvi i zasluženo osvojili zlato – prisjećao se vitalni 90-godišnjak, koji je i u tako poznoj dobi vozio automobil, a ponekad se znao i jedrilicom otisnuti na more.

Najviše ga, govorio je tada, veseli druženje s mladima.

- Vi to sada ne razumijete jer ste mladi, ali kad dođete u moje godine vidjet ćete koliko će vas veseliti druženje s mladima, koliko će vam to donositi radosti i zadovoljstva - nasmijao se vitalni šjor Duje, koji je ponudio savjet svojim nasljednicima.

- U sportu je uvijek bilo teško i nikad nije bilo novca koliko bi trebalo biti. Zbog toga svima savjetujem da se posvete sebi i sportu, da naporno rade i treniraju, a ostao će biti kako bude. Bez dugogodišnjeg upornog rada nema ništa. Neki možda misle da je ranije bilo lakše pobjeđivati nego danas, ali po meni je to sve isto. Mi smo za zlato u Helsinkiju morali biti najbolji među 18 svjetskih posada u četvercu bez kormilara, a slično je i danas. Uf, kad se samo sjetim koliko je to posada, umorim se nabrajajući, a kamo li ih sve pobijediti.

Bonačić se sportom bavio cijeli život a nakon Drugog svjetskog rata sport je mladima bio glavna zanimacija.

- Ljeti je to bilo plivanje, vaterpolo, jedrenje i veslanje, zimi rukomet, trčali smo krosove... Iz moje generacije jako se puno djece bavilo sportom, eto, ja sam počeo trenirati s Vladimirom Bearom u 'Sokolu'. Kasnije sam ja otišao u Gusara, on u Hajduka...

Paralelno sa sportom je završio i školu, Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu, smjer zemljopis.

- Cijeli život sam radio u prosvjeti, najduže u splitskoj Pomorskoj školi u kojoj sam predavao osnove zemljopisa i oceanografije te meteorologiju. Kasnije sam bio i direktor škole te prosvjetni savjetnik do odlaska u mirovinu.

Bio je aktivan u Klubu splitskih Olimpijaca, uživao je u jedrenju. U povijesti splitskog i hrvatskog sporta ostaje za sva vremena. Adio, šjor Duje...