Preminuo autor najčudesnije golmanske izvedbe. U finalu protiv Barce skinuo četiri penala

Svijet nogometa oprašta se od Helmutha Duckadama, legende bukureštanske Steaue i jednog od najvećih heroja u povijesti rumunjskog kluba. Preminuo je u ponedjeljak u 65. godini života, nakon dugotrajnih srčanih problema. Duckadam, poznat kao "heroj iz Seville", ostavio je neizbrisiv trag na nogometnoj sceni, posebno zahvaljujući nezaboravnom finalu Kupa europskih prvaka 1986. godine.

U finalu protiv Barcelone, Duckadam je postigao ono što se činilo nemogućim, obranio je čak četiri penala, osiguravši Steaui pobjedu 2-0 nakon izvođenja jedanaesteraca. Taj trenutak učinio ga je besmrtnim među navijačima.

UTVRDA U SRCU BUKUREŠTA Diktatorski kič: Bili smo u palači u kojoj su živjeli Elena i Nicolae Ceauşescu dok su ljudi gladovali

- San svakog djeteta je igrati veliku utakmicu i postati heroj svoje momčadi. No, ni u snu nisam mislio da će se to dogoditi u finalu Kupa prvaka - prisjetio se Duckadam kasnije.

- Penali su bili moja specijalnost, a praksa mi se isplatila u najvažnijem trenutku - dodao je.

Duckadamov podvig bio je dio zlatne ere Steaue, koja je osamdesetih godina dominirala europskim nogometom. Pod vodstvom Valentina Ceaușescua, sina rumunjskog diktatora, Steaua je postala simbol državnog projekta, osvajajući šest uzastopnih naslova prvaka Rumunjske i postavši prva momčad iz Istočnog bloka koja je osvojila elitno europsko natjecanje.

Diktatorov sin napravio veliki klub

Od 1986. do 1989. Steaua nije izgubila niti jednu domaću ligašku utakmicu, postavivši rekord koji do danas nitko u Europi nije nadmašio. Taj je period bio ključan za popularizaciju nogometa u Rumunjskoj, zemlji koja je do tada bila poznatija po gimnastici nego po uspjesima na zelenom terenu.

Valentin Ceausescu znao je da može raditi što hoće i ponašao se kao nogometni diktator. Cilj je bio jasan - pretvoriti Steauu u europski moćnu momčad, a načini kojima se stizalo do tog cilja bili su nevažni. Ceaușescu, sin moćnog rumunjskog diktatora Nicolaea Ceaușescua, nije samo bio figura s političkim utjecajem, već i čovjek koji je oblikovao nogomet prema vlastitim pravilima. Pod njegovim vodstvom Steaua je postala simbol moći režima, ali i klub s mračnim nasljeđem povezanosti s korupcijom i manipulacijama.

NAJGORA DIKTATURA U EUROPI Život u bijedi: Zvono na vratima nisu koristili zbog štednje, jeli su stari kruh i živjeli u strahu

- Protivnici su sa strahom ulazili u svaku utakmicu protiv Steaue, plašeći se što će im se dogoditi ako pobijede - rekao je Constantin Firanescu, veteran rumunjskog sportskog novinarstva.

Suprotstavio se režimu

Junak nacije doživio je strmoglavi pad preko noći. Njegova nesreća započela je kada je odbio sudjelovati u utakmici za koju se u Rumunjskoj znalo da je namještena. Bilo je to posljednje kolo rumunjskog prvenstva, a napadač Steaue borio se za naslov najboljeg strijelca lige. Premda je postigao hat-trick, na kraju je nagradu odnio mladić iz Sportula s 31 postignutim golom, Gheorghe Hagi.

Duckadamovo odbijanje da sudjeluje u toj farsi izazvalo je bijes vlasti. Dobio je dvotjednu zabranu treniranja, a protiv njega je pokrenut sudski postupak pod nadzorom Ilieja Ceaușescua, generala i brata diktatora. Kao kaznu, oduzete su mu dvije mjesečne plaće, no to je bio tek početak njegovih problema. Ubrzo mu je otkrivena aneurizma u desnoj ruci. Prije finala Interkontinentalnog kupa u Tokiju podvrgnut je operaciji. Iako je otputovao s momčadi u Japan, liječnici su mu zabranili nastup zbog visokog rizika da bi mogao izgubiti ruku.

Nakon četiri obranjena penala popularnost u Rumunjskoj mu je eksplodirala, što je postalo opasno za diktatorski sustav i Nicolae Ceaușescua kojemu je legendarni golman počeo smetati. Najveći grijeh u tadašnjoj Rumunjskoj bio je zasjeniti slavu velikog vođe. To se nije toleriralo. Pričalo se da je Nicu Ceausescu, najmlađi sin rumunjskog diktatora i Valentinov brat, slavnom vrataru pucao u ruku, ali to nije bilo točno. 

- Više od 30 godina negiram te priče kako mi je član obitelji Ceausescu pucao u ruku. To nije bilo točno, ali tada je u Bukureštu mržnja prema režimu bila ogromna. Kad bi netko nešto rekao u tvornici ujutro, makar to bila i laž, cijeli grad bi o tome brujao do ponoći - kazao je Duckadam koji je nakon tri godine pauze dvije sezone branio mrežu Vagonula, da bi kasnije sedam godina obavljao posao graničnog policajca.