Predviđali su mu karijeru veću od Rakitićeve, a danas igra za gajbu piva: Često zaplačem

Prije 15 godina, jedan ugledni nogometni časopis objavio je listu 50 najvećih nogometnih talenata. U oči skauta tada su upali Theo Walcott (28.), Carlos Vela (47.), hrvatski nogometaš Ivan Rakitić (45.), Mesut Özil (37.), Toni Kroos (27.), Alexis Sanchez (42), no ispred svih njih, i samo jednu poziciju ispod Karima Benzeme, bio je jedan supertalentirani Rumunj (16. mjesto).

Njegovo ime je Dumitru Copil (32) i predviđale su mu se nogometne visine. Bio je ogroman talent, nogometni španer i veznjak s vizijom, zbog kojeg su brojni skauti potegnuli u Škotsku kako bi gledali Hearts, za koji je tada igrao. 

No, uobičajena priča. Imao je sve. Nogometni talent, sjajne fizičke predispozicije i ogroman potencijal, no nije imao ono najbitnije, ono što dijeli vrhunske sportaše od prosječnih. Nije imao radnu etiku i disciplinu. A i podršku ljudi oko sebe.

Copilu su danas 32 godine. Svi gore navedeni ostvarili su sjajne karijere, a on je postao anonimac u nogometnom svijetu. Nekoć veliki talent kojeg se danas gotovo nitko ne sjeća. 

Igra u četvrtoj rumunjskoj ligi za stanoviti ACS Socodor i radi kao fitness trener. Što je razlog njegovog strmoglavog pada?

 - Ponekad krivim i samog sebe što se nisam više trudio. Zašto nisam razmišljao kao čovjek kakav sam danas? Ipak, treba razmišljati i pozitivno. Ne žalim, hvala Bogu što sam zdrav i što imam prekrasnu obitelj - kazao je u razgovoru za Playsport.

Igrao je za U20 momčad Heartsa, koji je tada platio za njega 250 tisuća eura. U klubu su jako puno očekivali od njega, vidjeli su ga kao vreću s novcem, a to je stavilo ogroman pritisak na njega. Nikada nije dobio pravu šansu u seniorskoj momčadi, a trenutak koji je promijenio sve zbio se na ljeto 2007. godine kada su igrali prijateljsku utakmicu s Barcelonom. 

- Igrao sam puno i igrao sam dobro te zabijao golove. Zavoljeli su me suigrači, a onda je slijedila prijateljska utakmica s Barcelonom. U momčadi su imali Ronaldinha, Xavija, Iniestu i Thurama. Cijelu noć nisam spavao, osjećao sam da ću biti barem na klupi, ali onda je stigao udarac. Smješten sam među dvojicom koji su sjedili na tribinama. Tad se nešto, u toj sekundi, prelomilo u meni. Sve je to promijenilo moju situaciji, a nisam shvatio zašto

I dan danas zna se prisjetiti prošlih vremena i zapitati se što bi bilo da je bio malo pametniji i da je imao prave ljude oko sebe. Bi li o njemu danas pričali kao najboljem rumunjskom igraču svih vremena s vitrinama prepunim trofeja, bi li stajao uz bok Rakitiću, Benzemi, Kroosu... Puno se pitanja roji u glavi.

- Zaplačem i danas, pustim dvije-tri suze, toga me nije sram. Da sada stojim ispred mladog Dumitrua, rekao bih mu da se u nogometu ne može probiti bez rada, ozbiljnosti i odricanja. Mentalitet bi bio prva stvar koju bih promijenio kod njega.

Promijenio je 11 klubova u karijeri, sve u Rumunjskoj, a danas je u četvrtoligašu ACS Socodoru gdje igra po niželigaškim dolinama za gajbu piva te radi sa strane kao fitness trener. Još jedan pokazatelj kako talent bez discipline i teškog rada ne znači baš ništa.