Pravo osječko čudo: "Operem dresove pa igram Ligu prvaka"

Violeta Baban (30) ustaje u šest. Na poslu je u sedam, a ondje pere dresove, čarape, ručnike, riba kopačke, posprema sve to na police... A nakon posla? Nastupa u Ligi prvakinja.

Igra za žensku ekipu NK Osijeka, a i radi u tom klubu. Sa suigračicama je ušla ove jeseni među 32 najbolja kluba Europe, a dečkima, kao ekonom, također pomaže da postanu bolji. Ili da barem izgledaju čisto i uredno.

Jučer su Osječanke odigrale i prvu utakmicu šesnaestine finala, kod kuće protiv Züricha. Uzvrat je u Švicarskoj za tjedan dana.

- Dečki više zezaju nas nego mi njih. Šale se da će nam igranjem u Ligi prvaka cijena porasti, da ćemo se skupo prodati - kaže nasmijana Violeta.

Zasad od nogometa cure ne mogu živjeti. Klub daje koliko može, najviše 1500 kuna. Simbolična naknada za djevojke koje svaki dan na trening dolaze iz ljubavi. S godišnjim proračunom od 50.000 eura ni ne mogu učiniti više.

- Ma ne možemo se požaliti na uvjete. Ima klubova u Hrvatskoj koji nemaju ništa, ponekad ne mogu ni doći na utakmicu. A mi, kad igramo protiv Dubrovnika, na put idemo dan ranije. U hotelu imamo doručak, ručak, večeru... sve što treba - kaže kapetanica Dragica Cepernić, koja radi u Konzumu. 

Vanesa Zlosa je računovotkinja u Osječkoj pivovari, a Mateja Bulut je konobarica. Ostale igračice uglavnom studiraju.

Za ulazak u Ligu prvakinja cure su dobile 2000 kuna bonusa. Novac koji su brzo potrošile.

- Kupile smo si ono što mjesec dana ranije nismo mogli... Koju krpicu, majicu, haljinicu i slično - kaže Violeta i dodaje:

- Prati dresove u NK Osijeku nije fizički teško. Ima puno posla, ali sve stignem. Završavam u 14 sati, potom se kod kuće odmorim pa idem na trening u 16.30 sati - kaže Violeta.

Ulaskom u Ligu prvaka djevojke su prvi put okusile slavu.

- Ljudi nas prepoznaju na ulici, pozdravljaju. Meni na blagajni prilaze ljudi koje nikad nisam vidjela i pitaju za ulaznice za utakmice. Gotovo da od kupaca više ne mogu živjeti. Ali slatko je to - kaže kapetanica.