Poveo sam navijanje, ali nisam imao namjeru nikoga vrijeđati!

Stanko Jurić odigrao je protiv Rijeke utakmicu života. Zabio je prvi gol, potom pogodio vratnicu i gredu, asistirao za drugi gol, pokrenuo akcije za treći i četvrti..., a njegova sjajna predstava podsjetila je starije navijače Hajduka na igre legendarnog Ivana Gudelja. Tolika moć i kvalitetna igra u oba smjera jednoga igrača Hajduka nije viđena odavno. No sve dobro što je Stanko napravio na terenu ostalo je posve neopravdano u sjeni onoga što se događalo nakon utakmice, a što svatko tumači na svoj način, iako postoje snimke na kojima se jasno vidi što se na sjeveru Poljuda događalo, i tko je što pjevao. 

- Otišao sam na sjever među navijače jer je to bila moja životna želja. Kad me trener izvadio iz igre znao sam da je to taj trenutak, bilo je sad ili nikad, možda više nikad neću imati takvu priliku... Sjeo sam na klupu, izuo kopačke i sačekao kraj utakmice. Popeo sam se preko ograde na tribinu, a kad sam se našao među navijačima, pjesma je krenula sama od sebe. Emocije su me preplavile, bio je to jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu - započeo je svoju priču Stanko. 

I ništa ne bi bilo sporno da sa sjevera Poljuda nije odjekivalo neprihvatljivo: ''I purgera, i Riječana, i šakama i nogama...'', a s mikrofonom u ruci među navijačima stoji prvotimac Hajduka. Stanko je pojasnio što se točno dogodilo: 

- Uzeo sam mikrofon od vođe navijanja i poveo pjesmu: ''Ja te volim Hajduče'', no uz mene je bio još jedan navijač s megafonom u ruci, koji je u isto vrijeme poveo drugu pjesmu, pjesmu koju je cijela tribina prihvatila nakon desetak sekundi. Nisam imao namjeru nikoga vrijeđati i ispričavam se ako se netko našao uvrijeđen. Za mene je to završena priča koje u stvari nije trebalo ni biti.  Volio bih da se priča o našoj sjajnoj igri, o pobjedi, da smo korak bliže Europi, a ostale stvari ne bih više želio ni komentirati, niti dalje širiti tu temuu – jasan je Stanko, koji je poznat kao iskren momak bez dlake na jeziku, koga je ta njegova iskrenost više puta koštala u životu. 

- Takav sam kakav sam, znam da bi nekad trebao biti pametniji i prešutjeti neke stvari, ali svi koji me poznaju, znaju da ne mogu sakriti emocije. Po meni to nije loše, samo treba znati dobro procijeniti trenutak. 

Neke stvari će Stanko naučiti s iskustvom, primjerice predvidjeti neugodne situacije u kojima bi se mogao naći ne nužno svojom krivnjom, i puno mudrije se postaviti kad se nađe u situacijama poput one nakon utakmice s Rijekom. Iako su mu već 22 godine, svi zaboravljamo da je Stanko do jučer bio prvotimac Dugopolja i da se teško probijao do dresa Hajduka koji je za njega svetinja te da su na sjevernoj tribini Poljuda manje - više svi njegovi prijatelji iz mladosti. 

I baš ništa se u njegovom privatnom životu nije promijenilo u ovih godinu dana od kad je postao prvotimac Hajduka. 

- Sve je isto, odlazim u isti kvartovski kafić na mojim Pujankama, imam iste prijatelje... Osjećao sam da će se sve ovo dogoditi, da ću ostvariti svoj san i zaigrati za Hajduk, ali i da me to neće nimalo promijeniti. 

Stanko je jako puno napredovao u svim segmentima igre, postao je puno bolji igrač nego je bio u Dugopolju. Oreščanin je spomenuo da on i Stanko imaju poseban odnos još iz B momčadi, a isto je potvrdio i sam igrač. 

- Dosta pričamo, odradio sam s njim i ostalim trenerima iz stožera jako puno pojedinačnih sastanaka, dosta su mi pomogli u taktičkom sazrijevanju... Stvarno imamo dobar i otvoreni odnos.

Klupa mu nije problem, ali ga boli kad Hajduk gubi, a on ne igra

Navodno toliko dobar da Stanko otvoreno kaže treneru da ga boli kad ga ostavi na klupi kao protiv Dinama, ili izostavi iz momčadi kao protiv Osijeka. 

- Najvažnije su pobjede, ako pobjeđujemo, nije mi žao sjediti na klupi ili na tribinama. Ali boli me kad ne igram, a gubimo utakmice. Zbog toga sam bio nesretan nakon Dinama i Osijeka, baš me to pogodilo, i zbog toga sam morao pokazati da sam ja taj, da mogu. Imao sam poseban motiv, zadnji put sam protiv Rijeke bio igrač utakmice, sad opet... Ali ponavljam, sve je na momčadi, ovo je bila najbolja predstava Hajduka odavno, svaka čast suigračima, odigrali smo brutalno od prve do zadnje minute. Ovaj put sam ja iskočio, ali uvjeren sam da svatko od nas može isto tako odigrati, samo je važno dobre igre ponavljati u kontinuitetu. 

Iako se među navijače nakon dva pogođena okvira gola uvukao crv sumnje i strah da bi se Rijeka mogla vratiti u utakmicu, kao i mnogi Hajdukovi protivnici ranije, Stanko je bio siguran u pobjedu. 

- Toliko smo dominirali da sam imao osjećaj da nam ne mogu niti opasnije zaprijetiti. U niti jednom trenutku nisam posumnjao da ćemo primiti gol, znao sam da moramo nastaviti u istom ritmu dalje. Nije uopće bilo defetizma jer smo znali ranije tako primati golove, i ta pozitiva i pobjednički mentalitet potvrda su koliko smo napredovali. 

Usporedbe s Ivanom Gudeljom mu gode, ali svjestan je Stanko koliko je to ipak nerealno u ovom trenutku. 

- Naravno da mi je drago i da mi godi, ali moram još dosta raditi na tehničko - taktičkim stvarima. Trener traži od nas 'visokih osmica' da smo uvijek u igri, da uvijek prijetimo, da nas je što više u završnici akcije... To i je bio problem protiv Osijeka što nas je malo dolazilo u završnicu... 

Dojam je da je Hajduk svjesno napadao baš po desnoj strani, gdje je igrao mladi bek Rijeke Hrvoje Smolčić. 

- On je reprezentativac, neka se malo čeliči - nasmijao se Jurić, neizravno potvrđujući taktiku trenera Oreščanina.

Do kraja sezone još je šest utakmica, u subotu Hajduka čeka gostovanje kod Gorice, u zadnjem kolu kod Dinama na Maksimiru, a između te dvije utakmice, četiri ogleda protiv protivnika iz donjeg dijela ljestvice. Nije nemoguće da Hajduk na koncu dostigne Rijeku i dohvati drugo mjesto. 

- Stalno ponavljamo da idemo utakmicu po utakmicu, da ne razmišljamo toliko unaprijed. Sada nas čeka gostovanje kod Gorice koju još nismo pobijedili ove sezone. Nezgodni su, ali dobra je to prilika da prekinemo tradiciju i pobjedom napravimo još jedan korak naprijed do konačnog cilja.

'Samo jednu želju imam...'

Konačan cilj je naravno Europa. Iako je prošloga ljeta imao ponudu talijanskog SPAL-a, Stanko nije bio pretjerano oduševljen tom opcijom, želio je ostati u Hajduku, igrati i napredovati. U ljeto 2020. istječe mu ugovor, i sigurno da će mu nakon onako dobre predstave protiv Rijeke, Hajduk ponuditi produženje. Nakon utakmice presretni Jurić je kazao kako mu je prva želja bila obući najdraži dres Hajduka, druga popeti se među navijače na tribinu, a na pitanje koja mu je sljedeća, treća želja, uz osmjeh je ispod glasa zapjevao:

- Samo jednu želju imam...

Navijači Hajduka dobro znaju stihove pjesme: ''Samo jednu želju imam moj živote ludi, da mi Hajduk prvak bude i cili Split poludi...'' Stanko očito ne može bez navijačkih pjesama, pa kad je već tome tako, bolje da su i pjesme pozitivne, nego neprimjerene poput one koja se mogla čuti nakon derbija s Rijekom. Svjesni smo da će se navike i ponašanja navijača i navijačkih skupina teško promijeniti, no kad su na repertoaru neprihvatljive pjesme, igrači bi morali znati da im nije mjesto na tribini...