Poraz 2-0 ne boli toliko koliko igra. Očajan i bez ikakve organizacije i ideje, Dinamo je u Škotskoj još i dobro prošao. Da je ušla ona prečka...
Poraz za prolaz: Dinamo s više sreće nego pameti...
Igrat ćemo napadački, jedino tako znamo, želimo pobjedu, najavljivao je na sav glas Dinamov trener Kruno Jurčić. U uzvratu mu nije nedostajao nitko osim Ettoa, a Dinamo se - osramotio. Ne toliko rezultatom - izgubiti 0-2 na gostovanju kod treće momčadi Škotske nije neka sramota - no sramotno je Dinamo igrao u Edinburghu. Taj Hearts je treća škotska momčad, ali to ipak više govori o škotskom prvenstvu nego o snazi 'srca'. Skromna momčad, vidjelo se u Maksimiru koliko skromna. A tako je izgledao i Dinamo na gostovanju, skromno i neugledno.
Bez imalo hrabrosti, bez ikakve organizacije u igri i bez ijednog raspoloženog igrača, Dinamo je u Škotskoj pokazao lice koje je dijametralno suprotno onom zagrebačkom. I to brine. Da su Škoti imalo bolja momčad, da su njihovi napadači barem pristojni realizatori, bilo bi i puno većih problema. I ovako je modri puk strahovao do kraja, što je samo po sebi dovoljno strašno. Uopće se dovesti u situaciju da strahuješ nakon 4-0 je pokazatelj da ništa ne valja. Ili Kruno misli drugačije, on je dvije izmjene napravio u zadnje tri minute...
Škoti su zabili dva, pogodili prečku, a jednom je Butina sjajno spasio nakon udarca Bouzida glavom. Imao je i Dinamo neke svoje šanse, no uglavnom su to bili isforsirani pokušaji iz daljine. Od ozbiljne, organizirane akcije ni traga ni glasa. Butina je plivao kao početnik, Sammir radio nezamislive gluposti, Bišćan i Barbarić puno toga propuštali, napadači sve živo promašili... Bio je to Dinamo iz najgorih noćnih mora svakog navijača.
Unatoč porazu i zabrinjavajuće blijedom izdanju, Dinamo će i ove jeseni igrati u Europi. U petak će nakon ždrijeba doznati i protivnike, pa će i ambicije biti nešto jasnije. No jasno je već i sada da su za Dinamo u ovakvom izdanju i najslabiji - prejaki. Ali još šest utakmica je, kako god okreneš, zagarantirano.