Pop je vođa španjolskog čuda: Pa cijeli grad navija za nas...

Po-po-vić, Po-po-vić!, ori se dvoranom dok 35-godišnji Hrvat vodi loptu prema protivničkoj polovici. Traži slobodnog igrača desno, dodaje loptu, pa ju opet prima, ulazi pod koš i zabija. Oko 5.000 natiskanih gledatelja slavi kao u transu. Iz tjedna u tjedan ponavlja se ova slika u Fuenlabradi, predgrađu udaljenom 20 kilometara južno od Madrida.

Radnička četvrt, teško izudarana dugogodišnjom gospodarskom krizom, dom je najvećeg sportskog iznenađenja u Španjolskoj. Košarkaši skromne momčadi uspeli su se do drugog mjesta u prvenstvu upisavši deset pobjeda i tri poraza. Bolji od njih je jedino Real Madrid, deveterostruki prvak Europe.

- Nevjerojatno je da smo na vrhu, to nisam očekivao - kaže kapetan Marko Popović završavajući trening.

- Ovaj klub, skromniji od ostalih u ligi, ima svoj put no bitno drugačiji u odnosu na velike klubove. No upravo tom skromnošću i radom, išli smo korak po korak, te pobijedili deset puta - dodaje Zadranin koji ondje igra od 2015. godine. U mjestu zgrada od crvene opeke eruptirala je euforija nakon posljednje pobjede od 79-68 nad Iberostar Tenerifama.

- Svaka pobjeda se slavi poput trofeja i to je lijepo. S obzirom da je teško pobijediti, posebno velike klubove, snažno doživljavamo sve ovo - napominje Popović. On je trofeje osvajao s klubovima poput Žalgirisa, Unics Kazana, Himkija, Zadra i Anadolu Efesa no tvrdi da ovdje proživljava nešto posebno. Bez obzira što igranjem za Fuenlabradu teško može osvojiti neki trofej.

- Meni titule ne nedostaju, već sam ih puno osvojio. No osjetiti ovaj okus, s ovom tako skromnom momčadi, čini me ponosnim. Ponosan sam jer sam pomogao ovom klubu da raste u posljednje tri godine - ističe.

Fuenlabrada, osnovana 1983., ove sezone slavi 20 godina igranja u prvoj ligi. U dvorani je podsjetnik i na drugog hrvatskog košarkaša koji je ostao upisan u povijest. „Uvijek među nama“ i „Sva njegova hrabrost, strast i dobra košarka“, piše na transparentu s oslikanim Velimirom Perasovićem.

On je od 1997. do 2002. godine ubacio 4.057 koševa postavši njen najbolji strijelac svih vremena. Neki gledatelji i danas nose dresove s njegovim imenom. Klupski glasnogovornik Jorge Sanz napominje kako je jedino on dobio mjesto na zidu dvorane, kao legendarni igrač predgrađa sa 196.000 stanovnika.

- Danas je, pak, Marko Popović vođa ove momčadi - kaže Sanz. Publika ovih dana uživa u košarci u dvorani smještenoj uz željezničku postaju. S druge strane se nalazi ukrašeni trgovački centar koji svojim svijetlećim reklamama poziva stanovnike da uđu ondje. Na ulazu u dvoranu stvara se gužva. Mnogi dolaze u posljednji trenutak. Svi žele vidjeti momčad koja je poremetila planove velikima.

Fuenlabrada je, naime, na tablici ispred lanjskog prvaka Valencije i Barcelone.

- To je impresivno, no sve su utakmice izjednačene. Nemamo magičnu formulu ali imamo odličan odnos unutar momčadi -  objašnjava kapetan.

Navijači, mnogi u Popovićevim dresovima, vjeruju da je sada sve moguće. Optmiziram se vratio među ljude od kojih su mnogi ostali bez posla kada je prije desetak godina kriza zatvorila vrata lokalnih tvornica.

- Ovdje se osjećam ugodno, jako dobro - naglašava 1,85 metara visoki Zadranin. Iz tjedna u tjedan gura ekipu prema vrhu u ligi čiji je deveti strijelac po broju zabijenih koševa. Popović prosječno postigne 14,8 koševa po susretu. Svaku utakmicu zabije po tri trice s preciznošću od 37,2 posto. U klub je došao prije tri godine na poziv tadašnjeg hrvatskog trenera Žan Tabaka.

- Moji prelasci su uvijek motivirani sportskim razlozima - ističe. Prošle godine se, međutim, bila otvorila mogućnost odlaska u grčki Panathinaikos no Marko je ostao u Fuenlabradi. Ljetos je imao nove ponude. 

- Popović ostaje ovdje. Zatekao sam ga motiviranog, razgovarali smo nekoliko puta o različitim stvarima vezanim za ekipu - rekao je argentinski trener Néstor García kada je u srpnju sjeo na klupu Fuenlabrade. Popović ga tada nije poznavao.

- Rekao mi je kako ćemo uživati ove sezone, da ćemo se boriti za doigravanje. Ja nisam ništa rekao misleći kako on ne zna kako funkcionira španjolska liga, no bio je pun entuzijazma. I malo po malo tu smo gdje jesmo - priča igrač s brojem 2 na leđima.

Od tada je prošlo pet mjeseci. Prohladni zimski vjetar podiže u zrak papiriće na ulici ispred dvorane Fernando Martín. Unutra još snažnije odjekuje „Fuenla, Fuenla“

- Svjesni smo da su ljudi presretni, no ono što me istinski veseli jest da mi u svlačionici vjerujemo kako možemo pobijediti bilo koga. Iznimno je bitno da igrači tako razmišljaju - kaže Popović.

- Imamo karakter koji ne dopušta predaju, borimo se do kraja pa smo neke utakmice pobijedili i nakon što smo gubili s 15 koševa razlike - dodaje.

Momčad Fuenlabrade je mješavina veterana i jako mladih igrača. Među njima je došlo do „klika“, kaže Popović. Dobri međusobni odnosi, te odličan odnos s trenerom, doprinijeli su tome da svaki igrač sretan dolazi i odlazi s treninga.

- Trener ima karizmu, jako je inteligentan, pa zna upotrijebiti prave riječi u pravom trenutku. Zna kako kontrolirati ekipu. Puno razgovaramo. Doista ga volimo te imamo dobar odnos s njim - kaže Zadranin. Hoće li se jednog dana ipak vratiti u rodni grad ili možda završiti karijeru ovdje daleko od mora gdje niti ne pomišljaju na njegov odlazak, ostaje nepoznato.

- Ne razmišljam o tim stvarima. Mislim samo na ono što donosi idući dan. Koncentriran sam na treninge i ono što moram raditi ovdje pa ne razmišljam o budućnosti - govori Popović. U blagdanskoj čestitci neki igrači su naveli kako im je najveća želja iduće godine ući u doigravanje.  

- Korak po korak. Idemo svojim putem iz dana u dan, a mjesto koje na kraju zauzmemo bit će zasluženo - kaže iskusni hrvatski košarkaš. A zatim se vraća na trening. Dvoranom odjekuju udarci lopte o parket. 

Jednako snažno lupa srce tisuća navijača kojima je ova umjerena ekipa uljepšala blagdane. Pogledi iz radničkog predgrađa usmjereni su prema 20 kilometara udaljenom Madridu. U daljini se naziru stakleni neboderi banaka.  Za dva tjedna čeka ih ondje okršaj s Real Madridom.

Roditelji s malom djecom, umirovljenici, studenti, zaljubljeni parovi i dječaci koji sanjaju o igranju za prvu ekipu uzbuđeni su. Osobe u kolicima uz aut liniju glasno plješću. Svi zajedno viču: Po-po-vić, Po-po-vić!.