Prometni stručnjak Željko Marušić pismom je reagirao na jučerašnju finalnu utrku samaca te istaknuo kako je Martinu pobjeda oduzeta nepravilno usmjerenom i nepodešenom kamerom fotofiniša
'Pokradeni smo, to je jedna od najvećih nepravdi ikad na OI'
Jučer smo svjedočili najdramitičnijem finišu jedne veslačke utrke u povijesti Olimpijskih igara u kojem je naš Damir Martin ostao bez zlata za 'sedam tisućinki'. Sumnje u ispravnost fotofiniša pojavile su se odmah nakon utrke, reagirao je i HOO, uputio dopis MOO-u i FISA-i te najavio kako je 'spreman poduzeti sve potrebne korake pred Sportskim arbitražnim sudištem (CAS) kako bi, u skladu s vrijednostima Olimpizma, zaštitio interese olimpijca Damira Martina'.
Slično su reagirali i brojni veslači, veslački stručnjaci, pa i 'obični' navijači na društvenim mrežama, a u 24sata došlo je i pismo prometnog stručnjaka Željka Marušića ogorčenog postupcima i organizatora te tvrdi da je Damir Martin pokraden. Pismo vam prenosimo u cijelosti.
'Oslobođen emocionalnog opterećenja i moguće pristranosti, kao prometni stručnjak, osjećam se pozvanim komentirati sporni rezultat jučerašnje olimpijske utrke u finalu veslača samaca.
Premda je riječ o sportskom događaju, u mehaničkom je smislu to i prometni slučaj, razmjerno jednostavan, koji je neočekivanim i potpuno nelogičnim raspletom ogorčio našu javnost te je, izgledno, nemjerljivo nepravedan i štetan za naše nacionalne interese.
Manje je sporna snimka, premda se, zbog očitog odstupanja proporcija ne može isključiti ni manipuliranje u photoshopu. Sporan je položaj uređaja za snimanje (fotofiniš) i već naočigled kamera nije dobro postavljena, odnosno os snimanja nije u ciljnoj ravnini.
Mjerenja s preciznošću tisućinke sekunde obavljaju se (odnosno trebala bi se obavljati) certificiranom i baždarenom opremom, čiji položaj u ciljnoj ravnini i podešenost trebaju biti precizno određeni i službeno verificirani.
Precizno određen i službeno verificiran treba biti i položaj kamere za fotofiniš, uz potpuno poklapanje njene osi snimanja i mjerne osi optičkog mjernog uređaja koji registrira prolazak plovila kroz ciljnu ravninu. Dozvoljeno je odstupanje najviše 0,05 stupnjeva, što se postiže izvedbom oba uređaja u jedinstvenom kućištu, odnosno postolju i tada nema mogućnosti odstupanja mjerenja prolaska kroz cilj i snimke. Svako zabilježeno odstupanje ukazuje na grešku i indicira poništenje postupka mjerenja, odnosno utrke.
Ako je optički uređaj, kao i u mnogim atletskim disciplinama, pokazao da je određeno plovilo prvo prošlo ciljem, tako je i bilo, bez mogućnosti pogreške. Naime, uređaj mjeri precizno, ili ne mjeri. Nema trećeg. Iznimka je moguća jedino ako je sustav pokazao 'error' ili je, u ciljnoj ravnini, paralelno s plovilima, iskočio dupin, ili nešto slično. To se nije dogodilo.
Premda nije moguća precizna analiza, jer nisu poznati udaljenost od površine vode, bočna udaljenost od središta i ukupna širina polja za natjecanje te fokusna duljina kamere pri snimanju (parametri trebaju biti propisni i verificirani), na temelju dostupnog odstupanje je bilo višestruko veće od dopuštenog.
Konkretno, os snimanja kamere, prema ciljnoj ravnini zakrenuta je za 4 do 6 stupnjeva i to, iz krive perspektive mijenja percepciju položaja i rasporeda prvoplasiranih plovila.
Dvije povučene paralelne linije kojima se 'dokazuje' prvo mjesto novozelandskog kajaka, u mehaničkom, natjecateljskom, čak i vodno-prometnom smislu ne znače ništa. Naime, manipulira se njihovim postavljanjem, jer kamera snima perspektivno, iz jedne točke, pa je prikaz s paralelnim linijama na perspektivnoj snimci, u tehničkom smislu, miješanje 'krušaka i jabuka'.
Kad bi se u kadru odstupanje osi snimanja smanjilo za samo 2 stupnja (na 2 do 4 stupnjeva prema ciljnoj ravnini) oba bi plovila u perspektivnom pogledu bila izjednačena, a s osi snimanja točno u ciljnoj ravnini naš bi natjecatelj bio u stvarnoj, točnoj prednosti od najmanje 10 tisućinki sekunde.
Manja je vjerojatnost ciljanog namještanja, premda sumnju povećava činjenica da se spominjalo 5 i 7 tisućinki sekunde 'prednosti'. Veća je u lošoj organizaciji i posvemašnjem kaosu, o kojem su dosta pisali brazilski i ostali strani mediji. Je li itko kontrolirao položaje i usklađenost optičkog mjernog uređaja i kamere u fotofinišu, je li ih itko baždario? Gdje su dokumenti i certifikati?
Ako se ne može potvrditi ispravan položaj kamere, s osi točno u ciljnoj ravnini, snimka u smislu ocjene i naknadne 'forenzike' je bezvrijedna. Tada je mjerodavan isključivo prvi mjerni signal, koji je nepogrešivo, na snimci odaslanoj u cijeli svijet, prikazao pobjedu našeg veslača.
U ciljnoj ravnini nije bilo nikakvih dupina, a tada, malo prije i poslije, naš je Damir Martin bio u uočljivom vodstvu. Premda se radi i o 'fair-playu', činjenica da je novozelandski veslač izjavio kako bi zlato trebalo dati i našem veslaču, nešto govori. On najbolje zna što se stvarno dogodilo.
Sve ukazuje da smo jučer svjedočili o jednoj od najvećih nepravdi u povijesti olimpijskog sporta, koja zbog toga, a i jer zadire u naše nacionalne interese i interese samog sportaša (veslača), traži hitnu, argumentiranu i odlučnu reakciju, ne samo HOO-a, nego i državnog vrha.'