Buje su četvrtoligaš, ali i grad koji je dao svjetskog nogometnog prvaka. U Kupu im je došla Rijeka, Buježi su od tog gostovanja napravili predivni nogometni praznik, a da baš ne piše 0-11 pomogao im je i semafor
Pogledajte semafor! Rijeka je u Bujama zabila 'previše' golova
Nije u Bujama bilo dovoljno brojeva na semaforu za sve Rijekine golove. Sa šest dana odgode, odigrana je utakmica šesnaestine finala Hrvatskog nogometnog Kupa i... Buje - Rijeka 0-11.
Zapelo je već kod 0-8. Nema osmice na ručnom semaforu pa je od 73. do 80. minute umjesto 0-8 pisalo 0-3. Jer trojka je najsličnija osmici.
Pokretanje videa...
Kad su Bijeli poveli 10-0 Armada je počela skandirati 'Po-gle-da-jte se-ma-for', na kojem je stajalo: 0-0... Nema dvoznamenkastih brojeva za semafor.
Preko tisuću Buježa i 200-tinjak Riječana zajedno su se smijali i guštali u nogometnom prazniku koji se u utorak dogodio u Bujama.
Da na kraju semafor ne pokazuje 0-0 pobrinuo se mladi stoper Hrvoje Smolčić koji je zabio jedanaesti gol za Rijeku, a domaći djelatnik zadužen za bilježenje promjene rezultata napravio je najbolje što je mogao: Domaći-Gosti... 0-1!
Murić, Punčec i Čolak po dva, a Pavičić, Mamić, Lončar, Vuk i H.Smolčić po jedan gol za ukupnih 11-0. Najveću Rijekinu gostujuću pobjedu u gostima u klupskoj povijesti (na prvoj služenoj utakmici Simona Rožmana na klupi Bijelih!) te izjednačen rekord otprije šest godina kada je na Kantridi, također u Kupu, pobijeđen korčulanski Zmaj, a Andrej Kramarić je tada sam zabio - osam golova.
Buje: grad svjetskog prvaka
Na istarskom sjeverozapadu imaju svoju navijačku skupinu Green Army. Obožavaju svoj NK Buje, a vole i Rijeku. Osim toga: Buje su grad koji je dao i jednog: svjetskog prvaka u nogometu!
Ernesto Servolo Vidal rođen je u Bujama, 15. studenoga davne 1921. Roditelji su emigrirali u Južnu Ameriku dok je Ernesto bio dijete, a odrastao je igrajući nogomet i to toliko dobro da je 1950. kao reprezentativac Urugvaja, u onom vječnom finalu u Brazilu, osvojio - naslov prvaka svijeta!
Ernesto je nosio (izgleda 'sveprisutni') broj 11, u finalu nije igrao pa je fenomen 'Maracanazo' promatrao samo s klupe. Rođeni Bujež imao je fenomenalnu karijeru igrajući za Cordobu, Rosario Central i urugvajskog giganta Peñarol. Pred kraj karijere, sredinom '50-ih, bio je internacionalac i to ne tako daleko od rodnih Buja! Igrao je u Italiji, za Fiorentinu i Pro Patriju iz Varesea.
Za Urugvaj je odigrao osam utakmica, dao dva gola. Preminuo je premlad, u 52. godini života, u argentinskoj Cordobi.