Smijali su mi se, ali ja sam to rješavao na neki drugi način. Nekad sam se i potukao, nisam dao na sebe da mi se smiju i rugaju jer sam se rodio u BiH te da mi govore da sam Bosanac, prisjetio se Lovren svojih početaka
Pochettino je u hotelu uvjerio Lovrena: 'Nije znao ni engleski'
Sve je krenulo spontano, malo sam udarao loptu ispred zgrade i shvatio da ima u blizini nogometni klub. Brzo sam se adaptirao, čak je i jedna curica igrala sa mnom, a tata je postao trener i uvijek smo se malo "pošorali", prisjetio se Dejan Lovren svojih nogometnih početaka u HRT-ovoj emisiji "Junaci našeg doba".
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Početaka koji hrvatskog reprezentativnog stopera nakon povratka u Karlovac iz izbjeglištva u Njemačkoj nisu obeshrabrili na nogometnom putu.
- Nisam imao lijep doček, smijali su mi se, ali ja sam to rješavao na neki drugi način. Nekad sam se i potukao, nisam dao na sebe da mi se smiju i rugaju jer sam se rodio u BiH te da mi govore da sam Bosanac. U svemu tome ja sam pokazivao na terenu svoju strast i frustracije, bio agresivan. Znam da mi je prolazilo kroz misli: "Eh, nećete mi se sad smijati". Uvijek sam htio biti bolji od drugih - nastavio je Dejan o svojim mladim danima i sugrađanima koji su nakon Rusije priredili njemu nezaboravan doček.
Nakon što se pokazao na utakmici Karlovca i Dinama, krenulo je sve...
- Ta prva godina bila je teška jer sam putovao u Zagreb svaki dan iz Karlovca jer sam morao završiti taj osmi razred. Sljedeće godine bio sam u domu, zajedno s četvoricom u 15 kvadrata, na 500 metara od Dinamova kampa. Ti su uvjeti bili najljepši.
Ne baš i razdoblje na posudbi u Interu iz Zaprešića.
- Nije mi bilo lako jer ja sam tamo, roditelji u Karlovcu, a nisam siguran hoće li mi Dinamo ponuditi novi ugovor. Pa i škola, bilo je loših dana, ali tu je pomogla majka.
Maksimiru se potom kao najozbiljniji kupac za 21-godišnjeg Lovrena javio francuski Lyon.
- Platili su me puno i očekivali da sam na vrhu. Imao sam 21 godinu, nisam znao jezik, nikoga tamo niti mi je netko došao objasniti što da radim, valja li to. Čitao sam medije koji su pisali svašta i nije mi bilo drago čuti da su me proglasili promašajem. Rekao sam sebi da moram negdje pokazati talent. Nisu me potjerali iz Lyona, ali rekli su da mogu ići.
I nazvao je Southampton, odnosno Mauricio Pochettino.
- Bio sam skeptičan jer sam znao da su tek stigli iz Championshipa u Premier ligu. No nazvao me Pochettino i predložio da se nađemo u hotelu u Barceloni kako bi mi ispričao viziju. On tada nije baš znao pričati engleski, ali oduševio me tim izrazom lica pokazavši koliko vjeruje u mene. Pokazao mi je klipove iz Lyona i govorio: "Ovo želim da radiš, vidim da si dobar, ja tebe želim". Kad smo izašli iz hotela, rekao sam mu da trebam dva dana da odlučim, ali ja sam već odlučio čim sam zatvorio vrata - prepričava Lovren.
- Odmah sam donio odluku i ispala je to sezona za pamćenje. Osjećao sam se moćno i nekoliko mjeseci kasnije stigao je Liverpool na vrata. Trajao je i trajao, međutim, taj transfer, glava mi je već bila u ludilu. Sjećam se kad smo igrali na Anfieldu, osjetio sam tada što je to. Rekao sam: "Pa ovo je zvijer od kluba". I onda je došao konačno trenutak transfera, za to sam radio gadno protekle četiri godine, isplatilo se.
Pa onda i Rusija...