Počelo je tučnjavom, zaustavio ga i doping, ali sve je preživio

Oko 400.000 eura platio je Dinamo Šibeniku za tada nadarenog 19-godišnjaka Arijana Ademija. Prije točno deset godina, 16. lipnja 2010. godine, Ademi je potpisao ugovor s "modrima". Trener je tada u Maksimiru bio Velimir Zajec. Prvi je put za Dinamo u službenoj utakmici zaigrao protiv Rijeke u HNL-u 31. srpnja 2010. godine. Gosti su u Maksimiru slavili 2-1, odlučio je autogol Milana Badelja.

Zajec je ubrzo otišao iz Maksimira, Dinamo je nakon penala ispao od Šerifa, a stigao je Vahid Halilhodžić, koji je imao veliki utjecaj na Ademijevu karijeru. Vaha ga je stavio na zadnjeg veznog, bio mu je važna karika u sezoni kad je Dinamo zamalo prezimio u Europi.

POGLEDAJTE VIDEO: Dinamovci za Bad Blue Boyse

Pokretanje videa...

01:09

Video: Luka Stanzl/PIXSELL - ILUSTRACIJA

No nije sve u početku Arijanu išlo glatko u Maksimiru. U studenom 2010. godine izašao je s masnicom ispod oka iz svlačionice. Uskoro se doznalo kako se sukobio sa suigračem Antom Rukavinom. Udario ga je Rukavina, koji je dobio kaznu, a Ademi je samo opomenut. Dobro se sjećamo te večeri u Maksimiru. Ademijevu masnicu vidjeli smo sutradan na treningu, ali se po ponašanju Ante Rukavine moglo zaključiti da se nešto događa.

Naime, Šibenčanin je uvijek bio raspoložen kad bi izlazio iz svlačionice. Sve i da je izgubio, lijepo bi pozdravio i javio se. Kad je te večeri izašao kratko smo mu dobacili: 'Schifo je zabio gol', aludirajući na njegovog prijatelja Gordona Schildenfelda. Ante se okrenuo i pitao: 'Kako je zabio'? Rekli smo mu: 'A kako će Schifo zabiti, već iz slobodnjaka s 30 metara'. Ante se okrenuo i otišao, nije prihvatio šalu. Naravno, Gordon je zabio glavom nakon prekida, kako je uvijek i zabijao. Vidjelo se po Rukavini da nije dobre volje, a uskoro se saznalo da je razlog za to sukob s Ademijem.

Arijan je 2012. godine otišao i na posudbu u Lokomotivu. Pola godine je bio na posudbi, vratio se u Dinamo gdje će idućih godina postati jedan od glavnih igrača.

Rujan i listopad 2015. godine bili su mjeseci koje Ademi nikad neće zaboraviti. Dinamo je u Maksimiru u 1. kolu Lige prvaka pobijedio Arsenal 2-1. Na klupi je sjedio Zoran Mamić, dva tjedna kasnije izgubio je Dinamo od Bayerna u gostima. To je bilo očekivano, a pravi šok uslijedio je tjedan dana kasnije.

Bila je večer, 7. listopada, 2015. godine, a Dinamo je objavio kako je dobio nalaze da je Ademi bio pozitivan na doping testu nakon utakmice protiv Arsenala. Šok i nevjerica. Suspendiran je na četiri godine, ali je kazna smanjena u ožujku 2017. godine i Ademi je ponovno zaigrao u listopadu iste godine. S četiri mu je suspenzija smanjena na dvije godine. Smanjena mu je zbog toga što nije s namjerom uzeo nedopuštena sredstva.

Nije se Dinamo odrekao svojeg veznjaka ni dok je bio suspendiran. Nisu mu raskinuli ugovor, jedva su dočekali njegov povratak na travnjak. 

- Iza mene je teška borba, sad se puno bolje osjećam i hvala Bogu da sam opet na terenu. Jesam li uzeo doping? Nisam, a to sam uspio dokazati u kasnijem postupku nakon čega mi je smanjena kazna. Jednostavno, čekao se taj CAS koji mi je dozvolio da iznesem svoje dokaze, a oni su vidjeli da nisam svjesno ništa uzeo. Riječ je bila o kontaminaciji lijekova koji su bili legalni. Ne znaš kako je to ušlo u tvoje tijelo. Sumnjao sam u sve, prijatelje, bližnje... Bilo mi je jako teško u tom periodu. Sumnjao sam da mi je netko podmetnuo. Ne vjeruješ nikome, ni obitelji... No vjerovao sam da to nekako mora izaći, da se mora dokazati kako je to ušlo u moje tijelo. Bio sam ljut, bijesan, ali kasnije shvatiš da je to život i kreneš dalje. Puno mi je pomoglo jer je klub bio iza mene koji me plaćao obje godine suspenzije. Da su me ostavili samog bilo bi mi puno teže. I dalje imam traume, bojim se svega, pazim na sve. U kafićima tražim da preda mnom otvore kolu. Možda je to i prevelika fobija, ali nadam se da će s vremenom i to proći - govorio je tada Ademi.

Bili smo i na njegovom prvome treningu s Dinamom nakon dvije godine suspenzije. Bio je to jako emotivan dan. Igor Štimac pozvao ga je za prijateljsku utakmicu dok je bio izbornik. Igrao je Ademi za sve mlađe uzraste Hrvatske, ali nakon što ga Niko Kovač nije poveo na Svjetsko prvenstvo 2014. godine., odlučio je igrati za Makedoniju.

Za tu reprezentaciju igra od 2014. godine, baš je prvi gol nakon povratka nogometu nakon dvije godine suspenzije zabio za Makedonce protiv Lihtenštajna. Nekoliko je puta bio na korak od odlaska iz Maksimira. Posljednji put u siječnju ove godine, htio ga je bivši trener iz Dinama, Kruno Jurčić, ali Ari je ostao u Maksimiru. Ima ugovor do 2023. godine, sad mu je 29 godina i lako je moguće da u Dinamu završi karijeru. Prije dva i pol mjeseca, odbio je u početku potpisati smanjenje plaća u Dinamu, ali je uskoro s ostalim suigračima to potpisao. Uskoro će podignuti novi pehar za naslov prvaka.

- Problem je bio način na koji je to predstavljeno i ishitreno objavljeno prema javnosti bez pregovora. Nismo dobili vrijeme da se dogovorimo. Mjere su prvo trebale trajati godinu dana zato što se u tom trenu nije znalo što će biti za tjedan ili mjesec dana. No, za igrače je najveći problem bila ta ugovorna rata koja je trebala biti isplaćena prije krize. Svatko od nas ima različite ugovore i mislim da je trebalo više vremena za dogovor. U klubu su odlučili mjere skratiti na šest mjeseci i tražili odgovor odmah. Bilo je to malo prenaglo za igrače i izazvalo je pomutnju i nemir. Nismo mi rekli 'ne' štednji, nego takvom modelu - rekao ja Ademi u razgovoru kolegi Tomi Ničoti za SN početkom svibnja i dodao:

- Nismo bili samo povrijeđeni, nego i zbunjeni. Čuli smo da klub dobro stoji. Povrijedila nas je ishitrena objava odluke u javnosti. Razočaran sam izostankom zajedništva. Trebali bismo biti nikada bliže u ovom svemu, a ne nas bacati javnosti na volej. Trebali bismo pomagati onima koji nemaju, a ovakve stvari rješavati unutar četiri zida kao obitelj, a ne da naš problem čita cijelo naselje, u našem slučaju cijela Hrvatska.'

Uskoro će imati deveti naslov prvaka u karijeri s Dinamom. Dogodine bi mogao podignuti i jubilarni deseti. Deset godina u klubu, devet naslova prvaka. Rijetko tko se može pohvaliti takvim uspjesima. Osvojio je četiri Kupa i dva Superkupa, s Dinamom je igrao na najvećim europskim stadionima u Ligi prvaka. Karijera vrijedna poštovanja.

Pratili smo ga od prvoga dana u Maksimiru. Već deset godina. Kao i sa svakim dobrim nogometašem, bilo je to i međusobnih zamjerki i pohvala. Tako je to, kad pratite veliki klub kao što je Dinamo. No kad vidite Ademija nakon nekog poraza, pa i onog dosta nevažnog u smislu borbe za naslov prvaka, poput onoga od petka i gubitka od Lokomotive 1-0 u Kranjčevićevoj, shvatite da on doista uvijek ostavlja svu snagu i emociju na terenu.

Rijetki su takvi, Arijana pogodi i poraz koji Dinamu nije odnio apsolutno ništa. Neki kažu da je motor, neki da je srce i duša ovog Dinama, a mi kažemo da je on plavi ratnik. Onaj koji će na terenu ostaviti i zadnji atom. Sutra će Dinamo predvoditi kao kapetan protiv Slaven Belupa. S brojem pet na leđima, kao i uvijek, za njega neće biti izgubljene lopte. Deset godina u Maksimiru. Sretan jubilej, Arijane!