Vukovarac Vasilije Sentivanac (17) u rujnu prošle godine obolio je od akutne leukemije. Mladenački život morao je na pauzu, kao i nogomet, a danas je mladić na pragu velike životne pobjede
'Pobijedit ću leukemiju i poslije toga opet se vratiti nogometu'
Uh, ne mogu pričati na mobitel. Baš sam odradio kemoterapiju. Bolje da mi to pismenim putem odradimo, lakše mi je iz kreveta - poručio nam je dobro raspoloženi Vasilije Sentivanac (17), Vukovarac koji je prošle godine u rujnu obolio od akutne leukemije.
Danas se nalazi u Zagrebu na KBC Rebro odakle nam se javio.
- Pri kraju sam terapija. Imam još dva mjeseca, doktori kažu da ne zaostajem sa terapijama i da sve ide po protokolu - otkrio nam je mladi Vukovarac.
'A kad sve ovo prođe, onda po - gasu!'
Vasilije, unatoč svojoj teškoj zdravstvenoj situaciji, nije klonuo duhom.
- Baš sve ide super i samo čekam izaći iz bolnice i nastaviti s normalnim životom - kaže.
Normalan život za njega podrazumijeva povratak prijateljima, školovanju, izlascima i svojoj velikoj ljubavi, nogometu.
- Prvu godinu nakon što izađem iz bolnice bit ću pod lijekovima, ali malo po malo, počet ću i izlaziti. A kad sve prođe, onda gas po svemu! - osvaja optimizmom Vaske.
Ružna bolest stigla mu je početkom rujna 2016. godine. Nakon što je debitirao za seniore gradskog kluba Vuteks Sloge požalio se da ga boli grlo, pa je s ocem otišao na pregled. Već sutradan završio je na Rebru uz groznu dijagnozu.
'Znao sam da ću pobijediti bolest'
- Ma, otkako smo došli u Zagreb, ja sam znao da ću se izliječiti. Već se 15. dan potvrdilo da je ta bolest nestala u meni - počeo je Vaske pa nastavio:
- Bilo mi je žao odricanja od nogometa i treniranja. Pa i ta spoznaja da moram ležati u krevetu skoro cijelu godinu nije bila laka za prihvatiti.
Više od novčane potpore znači mu ona obična, ljudska i prijateljska. Bližnji mu dolaze u posjete redovno i on nije sam. Čak štoviše, ljubav prema sportu pomjera granice.
- Ne mogu mirovati, moram nešto raditi. Čim dobijem slobodnog vremena, iskoristim ga za treniranje. Radim sklekove i trbušnjake, hvatam malo formu - otkrio nam je Vasilije.
Terapije traju po 15 dana u komadu, zatim dobije pet dana odmora. Takvim danima stižu mu gosti u posjet, pa onda ponovno ispočetka u novi tjedan i novu borbu.
Ujedinio je Srbe i Hrvate u Vukovaru
Za njega su Vukovarci odigrali i humanitarnu utakmicu početkom prosinca prošle godine. Bio je to susret HNK Vukovara 1991 i NK Vuteks Sloge kluba sa hrvatskim, odnosno srpskim prefiksom koji su inače sportski rivali, a rezultat je, dakako, bio u drugom planu.
- Vasilije je bio igrač NK Vuteks Sloge, a i prije je igrao za HNK Vukovar 1991. U akciju se se uključile škole i učenici pa je na utakmici bilo puno ljudi. Dugo tako nešto nije viđeno u Vukovaru - rekao nam je na dan velike akcije kapetan Vuteksa, Danijel Spasić.
On, baš kao i Vasilije, igrao je za obje gradske momčadi.
- Hrvati i Srbi slažu se super, što na treningu, što u privatnom životu. Gdje god sam igrao, nije bilo problema, čak naprotiv, mi se družimo i izlazimo - zaključio je Danijel.