Ovo je najveći uspjeh Hrvatske na bilo kojem Uefinom natjecanju ikad. Ni u nogometu u bilo kojem uzrastu, ni u ženskom nogometu, futsalu... nikad nismo bili u finalu Eura. Do danas
Po uvjetima im nikad nećemo parirati. Ali srcem hoćemo...
Dok su neki naši igrači još brisali suze, u špaliru su ih čekali Španjolci. Pobjednici, europski prvaci. Čestitali su, a dok su mladi Hrvati hodali po srebrne medalje, španjolski su navijači prekinuli pjesmu i od srca pljeskali.
Kad su se momci okitili srebrom, vratili su se pod tribine zahvaliti svojim navijačima, a sa španjolske tribine odjednom je zagrmilo "Croacia, Croacia!" Brojčano nadmoćni španjolski navijači, uglavnom vojnici na misiji u Rigi, skandirali su Hrvatima.
Pokretanje videa...
Ma tko zna, možda je i Rigu u tim trenucima okupao pljusak, kao što je u Moskvi dok su 'vatreni' primali srebrne medalje, a Ivan Rakitić rekao je kako i nebo plače. Jer 'mali' su opet napravili pravi pothvat i ostali koračić do trona. Baš kao u Rusiji.
Hrvatska je futsal reprezentacija na Europskom prvenstvu igrača do 19 godina u finalu izgubila od Španjolske 6-1. A sam ulazak u finale i pobjedu nad Portugalom neki su usporedili kao da u nogometu Farski Otoci pobijede Hrvatsku. Da, tolika je razlika između prvaka i doprvaka, između poraženog polufinalista Portugala i doprvaka, pa i između Talijana koji nisu ni došli na Euro i doprvaka. U ulaganjima, uvjetima, infrastrukturi... svugdje osim na terenu. Jer na terenu igra i talent, vic, srce... A tu je Hrvatska na vrhu.
Da je netko iz vodećih španjolskih klubova ili iz njihova saveza pročitao kako je Split Tommy uložio dva milijuna kuna u omladinski pogon, cerekao bi se u nevjerici "čime se to ovi hvale".
Ma naši su klinci napravili nešto veliko, ogromno. Čak i statistički, to je jedan od najvećih uspjeha na bilo kojem Uefinom natjecanju ikad! Momčad Nogometnog središta Zagreb osvojila je 2017. Uefin kup regija, amatersko natjecanje za najbolje momčadi Europe. A osim toga nikad hrvatska reprezentacija nije bila u europskom finalu, ni nogometna u bilo kojem uzrastu, ni u ženskom nogometu, ni u futsalu.
I neće oni sad dobiti ugovore kao Bruno Petković, neće se njihovi transferi pratiti kao Olmov, niti će im na prvenstvenu utakmicu u dvoranu u Splitu, Zagrebu ili Osijeku doći 5000 ljudi.
Ali još više će se novih klinaca sa zelenog travnjaka preseliti u dvoranu, a neka iduća U-19 generacija imat će još bolje uvjete. Pa možda i koju dnevnicu...
- Puno se poboljšao odnos prema futsalu, uvjeti, nama nije bilo ni približno tako. Svaka čast, dečki! - govorili su nam ovih dana majstori hakla ili malog baluna, koji su parketima harali prije 10 ili 20 godina.
Premda futsal nije bio na naslovnicama još od Eura 2012. kojem smo bili domaćini, kad je Hrvatska iznenađujuće ušla u polufinale, i rijetki znaju tko je prvak ili mogu nabrojati tri igrača reprezentacije, ovaj će rezultat nešto donijeti budućim naraštajima. Sigurno.
I oni će srcem pobjeđivati i parirati moćnijima. Jer to je Hrvatska.