Jedne večeri, oko ponoći, netko je pokucao na vrata. Tata je otvorio i vidio krupnog čovjeka: ‘Tko ste, što želite?’ "Ja sam Mara Wölfl, tajnik Dinama. Pratimo vašega sina dvije godine i želimo da dođe”, ispričao je Rora
DINAMOVA LEGENDA
Platini je imao manju plaću od Rore, otac ga je sakrivao kako po njega ne bi došli iz Hajduka
Tužni i teški dani pogodili su Maksimir. Nakon velikog Slavena Zambate, svijet na pustio i veliki Krasnodar Rora koji je u jutarnjim satima preminuo od posljedica moždanog udara.
Krasnodar Rora (75) rodio se na Visu, a u nogomet se zaljubio u Šibeniku. Po cijele dane bi Kraso, kako su ga zvali, trčao po livadama i naganjao loptu. Škola i nogomet, to je bio Rorin dan. A prvi klub u koji je krenuo bio je, logično, Šibenik.
POGLEDAJTE VIDEO: Preminuo legendarni Krasnodar Rora
Pokretanje videa...
01:48
- Susjed me nagovorio da odem na trening juniora Šibenika. Negdje na oglasnoj ploči stajao je poziv, u kojem je pisalo da primaju dječake rođene 1942., a ja sam bio tri godine mlađi. Kad sam došao, trener me pitao koje sam godište. Kao iz topa odgovorio sam: 1942. Na sljedećem treningu trener me iznenadio: ‘Mali, zašto si lagao? Znam ja koje si godište. No dobar si pa ostani.’ Odahnuo sam, jer tko bi čekao novu selekciju”, opisao je Rora početak karijere.
Vrlo brzo pročulo se za malog Roru, koji dribla kao od šale i koji je sa 16 godina već senior Šibenika. U ono vrijeme to je bilo iznimno teško, no Rora nije bio običan dječak, bio je neviđeno talentiran napadač. I zagrizli su Hajduk i Trešnjevka. Potonji su čak dali kaparu. No Rora je htio u Dinamo.
- Trešnjevka je ušla u Prvu ligu i trebali su joj pojačanja kako bi igrali neku ulogu u Prvoj ligi. Razgovori su bili ozbiljni, čak je moj otac Drago uzeo i predujam. Kad sam se spremao za Trešnjevku, jedne večeri, malo prije ponoći, netko je pokucao na vrata. Otac je otvorio i vidio krupnog čovjeka. Nije imao pojma tko je na vratima: ‘Tko ste, što želite? - pitao je otac.
- Ja sam Mara Wölfl, tajnik Dinama. Pratimo vašega sina već dvije godine i želimo da dođe u Maksimir - ispričao je Rora.
To mu je bila želja i nije dugo čekao. Već sljedeće jutro Rora se spakirao i krenuo za Zagreb. No htio ga je i Hajduk, a i Trešnjevka, koja je već dala predujam. I što sad? Ništa, počela je igra skrivača. Morao se skrivati tjedan dana, sve do početka prijelaznoga roka. Osobito je pazio da ga ne vide ljudi iz Trešnjevke. Prvo se skrivao u vili Rebar na Medvednici, pa potom na Bledu. No kako je Bled turističko mjesto, postojala je opasnost da ga netko vidi i prepozna. Stoga je otac Krasu sakrio u Litiji kod prijatelja iz vojske. Prvoga dana prijelaznog roka Rora je u četiri ujutro krenuo iz Litije za Zagreb i nakon dolaska odmah je potpisao za Dinamo.
Došao je u Dinamo, koji je bio strašno jak. Ta Rorina generacija bila je jedna od, ako ne i najbolja, Dinamova generacija u povijesti. Bez ikakvih problema Dinamo se mogao nositi s najvećim svjetskim klubovima. I ne samo to, nosio se i s najboljim svjetskim reprezentacijama. Tako je Peru, koji se pripremao za Svjetsko prvenstvo 1970. odlučio igrati s Dinamom. Bio je to najbolji Peru svih vremena.
- Igrali smo na stadionu Nacional, koji je bio pun kao šipak, nije mogla igla stati, bilo je valjda 60.000 ljudi. Reflektori su bili upaljeni, a bila je velika vrućina. Oni su imali sjajan napad: Baylon, Cubillas, Perico Leon, Soul i Gallardo. Kažu nam da ih je nemoguće pohvatati. A mi smo ih sve pohvatali, odigrali smo 2-2 protiv tada jedne od najboljih reprezentacija svijeta. No, oni ne staju, traže uzvrat po svaku cijenu, jer ne mogu podnijeti da nisu pobijedili Dinamo. I dobiju nas u drugoj utakmici 2-1, ali tek u 90. minuti. Zabio taj Gallardo iz slobodnjaka - ispričao je jednom zgodom Rora.
Bio je veliki prijatelj s jednim od najvećih nogometaša svih vremena, Michelom Platinijem.
- Svaki put kada dođe u Hrvatsku, Platini inzistira da se nađemo. Posljednji put mi je rekao: ‘Kraso, pa ti si imao dvostruko veću plaću nego ja!’ Platini je imao 8000 franaka, što vam je bilo 2500 maraka. Što se za to moglo kupiti? A otprilike kao i danas... - otkrio je jednom Rora.
S Platinijem je igrao u Nancyju, u koji je došao iz Belgije.
- U Standard Liegeu igrao sam od 1973. do 1975. Tad su mi rekli da Nancy traži igrača s iskustvom. U prvenstvu su igrali loše, bili su posljednji. I doveli su mene. Čim sam došao, upoznao sam Michela Platinija. Imao je 20 godina i već tad je bio sjajan - kaže Rora.
Njegovim dolaskom Nancy je proigrao.
- Igrao sam jako dobro. Tad se za pobjedu od tri ili više golova razlike dobivao ekstra bod. Mi smo pobijedili St. Etienne i Monaco 3-0, Niceu 7-3, Bordeaux 7-2, Sochaux 5-1... Dobili smo 11 ekstra bodova i završili na šestome mjestu. Da nismo imali takav zaostatak u prvom dijelu prvenstva, bili bismo možda prvaci - kaže Rora.
S njim i Platinijem u glavnim ulogama Nancy je došao do polufinala francuskoga kupa.
- Igrali smo na Parku prinčeva protiv Marseillea. Vodili smo 2-1, kada je Platini dobio potres mozga. Nekoliko sekundi poslije ja sam ozlijedio Ahilovu tetivu. Nas dvojica smo izašli, a Nancy je primio dva gola - sjeća se Rora.
Svaki posjet Hrvatskoj Platini je iskoristio kako bi posjetio bivšeg suigrača.
- Pozvao bi me na ručak, uvijek bismo se lijepo ispričali. Nismo razgovarali o huliganizmu, znam da mu je to smetalo. Rekao bi mi: ‘Bio si kolosalan igrač’!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
