Za ono što smo odigrali u drugom, prvo poluvrijeme bilo je još efikasno. Sestra Olija Mittuna, Jana, bila nam je neuhvatljiva poput Balića iz najboljih dana. Osvojili smo bod protiv Farskih Otoka
Ovo više nije senzacija: A baš kad smo se maknuli s Kockice...
Veseli zeko Bing i ekipa za opuštanje pa malo ruko... Ili ne? Nedjeljna dječja zabava na RTL-ovoj kockici ipak nema cijenu i prekidati je s tamo nekim europskim prvenstvom baš i nije u redu. Pa je, eto, kada već ne može rezultatima, višom silom hrvatski ženski rukomet napredovao do drugog programa RTL-a.
Možda i bolje jer tko zna kakve bi traume na djeci ostavilo ono što smo odigrali protiv Farskih Otoka. Hrvatske rukometašice nisu uspjele pobijediti ni Farske Otoke (17-17), autsajderu naše skupine u Baselu zabili smo 17 golova, reprezentaciji iz državice u Sjevernom Atlantiku između Islanda i Norveške u kojoj živi više ovaca nego ljudi, s ukupno tri semafora, bez ijednog zatvora, sa samo jednom trgovinom u kojoj je moguće kupiti alkohol.
Rukometaši su im se već probili na europsku kartu, rukometašice pokušavaju istim putem, koji su im olakšale dvije pobjede protiv Luksemburga da izbore prvi Euro, no upozorenje je već bio podatak da ih pola igra u Danskoj i još veće što su protiv Švicarske od -10 stigle na -1. Navijači, iako imaju 50.000 stanovnika, stvorili su im skoro domaćinsku atmosferu u dvorani i to su sve bili izazovi s kojim se Hrvatska trebala nositi na terenu jer papir često zna prevariti. I prevario je danas mnoge.
Primjerice, Annika Petersen brani u solidnom danskom Aalborgu i kapetanicu Faranki smo u prvom poluvremenu količinom promašaja uspjeli prodati u bolji klub nakon Eura. Obranila nam je devet udaraca, Hrvatska je zabila isto toliko golova, odnosno samo sedam iz igre. Nasreću, Faranke su promašile dva sedmerca jer inače bismo gubili...
Štoviše, za ono što smo odigrali u drugom, prvo poluvrijeme bilo je još efikasno. Veći problem i od Petersen nam je postala Jana Mittun, sestra Olija Mittuna, koji ide u Pick Szeged, odnosno sestrična poznatijeg Eliasa Skipagøtua, koji igra s našim Duvnjakom u Kielu. Djevojka nam je bila neuhvatljiva poput Balića iz najboljih dana.
Teška, mučna borba bila je za svaki gol. I nas i Farskih Otoka, natjecanje Bešen i Petersen, pa okviri gola tko zna koliko puta. Faranke su u obrani igrale na granici fanatizma, i sucima se svidjelo pa smo teško mogli računati i na prekršaj. Kad smo mogli prelomiti u završnici, Pavlović je promašila sedmerac, Milosavljević prazan gol s pola terena, ali nismo se mogli žaliti jer su protivnice promašile četiri sedmerca i imale napad za pobjedu...
Da, osvojili smo bod protiv Farskih Otoka. Voljeli bismo misliti da je to senzacija, ali postaje, nažalost, realnost ove reprezentacije. Moramo pobijediti Švicarsku u utorak za prolazak skupine, ali da smo favoriti, nakon ovoga nikako...