Mali 'kauboji', kao veliki, moraju po zlato preko Francuza. Ali 'tricolori' su do finala došli uz dva poraza, u skupini su bolji bili Švedska i Egipat. Hrvatska ima osam čistih pobjeda u osam nastupa...
Ova momčad Francuza osvojila je medalju gdje god je igrala
Hrvatski rukometaši do 21 godine prošli su u finale Svjetskoga prvenstva u Španjolskoj. Pobijedili su Portugal – dvaput. Prvi puta u skupini 32-30, a zatim je za subotu navečer na rasporedu bila polufinalna utakmica sa starim poznanicima .
Ništa manje nismo niti očekivali, ili?
Pokretanje videa...
Pričalo se – uh, ne znam baš da će ih još jednom tako proći. Rekli – porekli. Dominikovićevi dečki su ih prošli, još jednom. Razlika je bila samo u rezultatu. Ovoga puta je Hrvatska slavila 31-28 (12-9).
Nije to bio bahat prolaz, ali nisu hrvatski momci niti izašli na teren u strahu. Znali su da to mogu, a znao je to i Davor Dominiković. Naravno, nije podcijenio protivnike, nije on takav. Prema svima pokazuje respekt, ali ni prema kome strah. Tako je naučio i svoje izabranike koji su njegovo razmišljanje prenijeli na teren.
Da, nije Portugal najlakši protivnik na svijetu, a priznao im je to i izbornik hrvatskih juniora. No, ono što mlade 'kauboje' čeka u nedjeljnom finalu, još je zanimljivije. Seniorima dobro znani, „tricolore“, odnosno, Francuska.
Tko se krije iza "tricolora"?
Nije ova Francuska ona s Narcisom, Omeyerom, Abaloom i braćom Karabatić. Ovo je Francuska koja od pet utakmica u skupini ima dobivene tri, a izgubljene dvije. Pobijedili su Nigeriju (48-19), Južnu Koreju (46-32) i Australiju (50-11), a izgubili su posljednja dva susreta u skupini od Švedske (27-23) i Egipta (37-32). S potonjim se opet u subotu susrela u polufinalu te ga svladala s dva gola razlike 35-33 (19-16).
U redu, rezultati dobivenih utakmica su impresivni, ali nisu to baš niti rezultati protiv rukometnih velesila, a kada su im došli jači konkurenti izgubili su. Da, u 'uzvratu' s Egiptom su ispravili poraz u pobjedu, a u osmini finala izbacili Španjolsku, pa u četvrtfinalu Dansku, ali to i dalje ne znači da su nenadmašni.
Hrvatska s druge strane ima sve pobjede u skupini, a i nakon nje, što, s posljednjom pobjedom nad Portugalom u polufinalu, čini nevjerojatan niz od osam susreta bez poraza.
Što će smisliti ministar obrane?
Ono što će svakako biti zanimljivo vidjeti u finalnom srazu jest način na koji će Dominiković postaviti taktiku. Naime, jasno je da su Francuzi šuterska momčad, traže što više brzih i lakih prolaza, što znači da će obrana Hrvatske morati biti jako pažljiva.
Najjači igrači Francuske su njihov srednji vanjski Kyllian Villeminot (37 pogodaka, 55 posto realizacije šuta), te dva igrača PSG-a, lijevo krilo Dylan Nahi , MVP polufinala, (25 pogodaka, 81 posto realizacije) i desno krilo Edouard Kempf (26 pogodaka uz postotak realizacije od 82 posto). To znači da će Hrvati u svakom slučaju morati poslušati izbornika kada im kaže da – Obrana, dečki, obrana. Naime, pokazalo se, posebno u polufinalu protiv Portugala, da primamo lake golove s krila. Da lopta nije stizala do lijevo krila Fernandesa, Portugal bi imao puno manje rješenja u napadu. U nedjelju će stoga biti potrebno razvući, ne samo napad, nego i obranu da bi se spriječila lopta u kut igrališta.
To će zasigurno biti ključno, ali ne znači da Francuska na ostalim pozicijama ima slabe igrače. Kao i Hrvatska, imaju više dobrih igrača na jednoj poziciji i ne libe se rotirati ih kada trener osjeti zamor pa tako, recimo, na poziciji pivota rotira čak tri igrača od kojih svaki ima postotak realizacije preko 70 posto. Bit će opet – Halile, poderi ga!
Hrvatska se može pohvaliti da je kroz cijeli turnir svoju dugačku klupu rotirala i da se svaki igrač pokazao iznimno koristan i samostalan u ključnim trenucima. Oni nemaju straha. Vanjska linija Hrvatske zabija 80 posto golova na utakmicama, a Ivan Ereš brani nemoguće. Martinović (MVP polufinala) prosječno zabija više od šest golova po utakmici, a slijede ga u stopu Šarac, Jaganjac, Vekić, Mileta, Špruk i drugi.
Niti francuski golmani nisu ništa lošiji od hrvatskih. Gauthier Ivah skupio je 45 obrana (35 posto), a Valentin Kieffer 52 (28 posto). Zato Ivan Ereš ima čak 75 obrana (34 posto), pri čemu je iznimno dobar u „skidanju“ sedmeraca i vanjskih šuteva. Naš drugi golman, Ivan Panjan, ima četiri obrane (24 posto), a Filip Perić osam (19 posto).
"Ova generacija Francuske osvojila je medalju na svakom velikom turniru. Postoji li način da Francuska ne stane na postolje i ovaj put?“, stoji na stranicama IHF-a.
Možemo im odgovoriti: Čini se da nema načina da ne stanu na postolje. Stoga ćemo se barem pobrinuti za to da ne stanu na najvišu stepenicu.
Nanosila je Francuska hrvatskim seniorima kroz povijest neke od najbolnijih poraza, ali znali su se Hrvati često jako dobro nositi s njima, i što je najbitnije, nikada nisu pali bez borbe. Neće ni juniorima vjerojatno biti lako, ali to ne znači da neće uspjeti. „Les bleus“ igraju svoje drugo juniorsko finale, dok je našima ovo prvo. No, Francuska za razliku od njih, zna što znači izgubiti utakmicu na ovome turniru, dok naši dečki to ne znaju, a nadamo se da to neće saznati niti u nedjelju.
Sretno, Hrvatska!