'Ova mi je medalja najdraža jer se zbog ozljede nisam ni nadao'

Na ovo Svjetsko prvenstvo smo išli bez očekivanja pa mi je zbog toga ovaj rezultat, ova medalja nekako možda i najdraža od svih koje sam osvojio, ponosan je paraplivač Dino Sinovčić na srebrnu medalju sa Svjetskog prvenstva u Manchesteru.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:46

Dino Sinovčić | Video: 24sata Video

Bio je drugi najbrži paraplivač na svijetu na 100 metara leđno, iako se samo dva mjeseca prije prvenstva teško ozlijedio. 

- Ozljeda nas je dosta poremetila dva mjeseca prije prvenstva, ali smo se uspjeli maksimalno spremiti u toj situaciji da možemo biti konkurentni za sam svjetski vrh - govori nam Dino kojem je početkom svibnja pukao prsni mišić.

- Kako imam dosta ozljeda, nisam to ozbiljno shvaćao, mislio sam da će proći kao i sve do sada. Međutim, baš i nije prolazilo pa smo napravili ultrazvuk na kojem se vidjela ruptura, odnosno puknuće od 2 cm, pa smo tek onda krenuli s rehabilitacijom. Možda sam tu sam kriv, trebao sam odmah reagirati, a ne čekati dva tjedna da krenem s oporavkom - iskren je Dino.

Ipak, i s ozljedom, medalja nije izostala.

- Kada smo otkrili ozljedu, razgovarao sam s trenerom hoćemo li uopće ići na prvenstvo. Znamo da nas čeka paraolimpijska godina pa smo vagali isplati li nam se riskirati da prolongiramo tu ozljedu i onda da opet u sezonu uđemo ozlijeđeni. Na kraju sam na svoju inicijativu odlučio da idemo na SP, da ćemo pokušati, pa kakav god bude rezultat, a na kraju je ispalo najbolje moguće - sretan je Dino.

Zbog ozljede je kroz svibanj jako malo trenirao, ali kako je vrijeme odmicalo, bio je sve spremniji.

- Kroz svibanj smo možda odradili tri treninga tjedno. Lipanj smo proveli samo u teretani, bez mnogo treninga u bazenu, a onda smo u srpnju spojili tri tjedna u komadu bazen svaki dan ujutro i popodne pa sam zbog toga uspio donekle ući u formu za SP - objašnjava nam Dino, koji, kada nije ozlijeđen, trenira dva do tri puta dnevno. 

Realna očekivanja

- Znao sam da nisam dovoljno spreman jer znam koliko mi je potrebno za osvojiti medalju na svjetskom prvenstvu i biti u samom vrhu. Upravo zbog toga nisam imao toliko velika očekivanja od ovog prvenstva. Jer jednostavno znam koliko mi je treninga potrebno za ostvariti vrhunski rezultat. Zato smo i rekli da idemo u ovom stanju pokušati napraviti najbolje, a tako je i bilo - zadovoljan nam govori Dino.

Kaže kako misli da se sve dobro poklopilo: i njegov vrlo dobar dan i vjerojatno lošiji dan konkurencije.

- Realno sam očekivao peto mjesto. U jutarnjim kvalifikacijama sam tempirao formu za popodnevno finale jer sam znao da će mi biti problem u ovakvom stanju odraditi dvije jake utrke. Ali popodne sam očekivao od konkurencije da budu ispred mene u samoj utrci jer sam znao da ih ne mogu pratiti - objašnjava nam.

- Moja taktika je bila da prvih 50 metara idem malo sporije, da sačuvam energiju za drugih 50 metara. Ali kada sam napravio okret nakon 50 metara i kad sam vidio da su i ostali tu negdje kraj mene, onda sam rekao "sad ste moji" i do kraja dao sve od sebe - sretan je Dino drugim mjestom.

Ovo mu je treća medalja na posljednja tri svjetska prvenstva, a okitio se Dino tijekom godina i europskim te paraolimpijskim medaljama.

- Ovo je treća medalja na trećem uzastopnom SP-u, iako mi je ovo bilo ukupno šesto svjetsko prvenstvo. Od 2018. svake godine se s natjecanja vraćam s medaljom. Dok ide ide, iskoristit ću sve što mogu, pa ćemo vidjeti što ću nakon Paraolimpijskih igara u Parizu iduće godine - realan je Dino.

Ističe kako iza njegovih rezultata stoji cijeli tim vrhunskih stručnjaka na koje se uvijek može osloniti.

- Ti su ljudi zaduženi i zaslužni za moju sportsku karijeru. U Splitu imam glavnog i pomoćnog trenera što se tiče plivačke tehnike. U Zagrebu imamo dvoje kondicijskih trenera u centru Body & Mind gdje provodim većinu vremena kad su mi pripreme. Uz njih, imam i fizioterapeuta Tomislava Prusca koji je vrlo zaslužan za bilo koju moju medalju jer me drži pod kontrolom i omogućava mi da mogu svakodnevno odraditi više treninga - naglašava Dino. 

- Imam i mentalne trenere Anu i Igora Čerenšeka. Čak smo radili i s nutricionisticom Draganom Olujić. Tako da je oko mene tim ljudi koji je zaslužan za jedan segment moje karijere, a kada se to sve sklopi, nastane skladna cjelina, tako da svaka medalja nije samo moj uspjeh, nego uspjeh cijelog tima. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni mojih rezultata - zahvalan je. 

Sinovčić na svjetskom vrhu

Dino je sada jedan od boljih u svijetu kada je plivanje 100 metara leđno u pitanju, a dok je bio mlađi, plivao je puno više disciplina.

- Plivao sam i 400 metara slobodno i 200 metara mješovito te 100 metara slobodno. Ali kako su godine prolazile, shvatio sam da mi je bolje biti vrhunski u jednoj disciplini, nego prosječan u njih pet. Jednostavno smo se odlučili posvetiti leđnom plivanju jer mi ono najbolje ide. Od malih nogu kada sam počeo trenirati, brže sam plivao leđno nego slobodno - prisjeća se Dino.

Iako sada ima 31 godinu, kaže kako je to u svijetu plivanja već velika brojka. 

- Već imam dosta godina za jednog plivača, pa nisu baš očekivane medalje u ovim godinama, ali evo uspio sam se izboriti. Pazim na sebe, na prehranu, nadam se da će potrajati još barem godinu ili dvije, s tim bih bio zadovoljan - iskren je Dino. 

Prisjetio se i svojih početaka, kada je tek u sebi počeo otkrivati talent.

- Moj život je podijeljen u dvije kategorije. Prva je od rođenja 1992. do 2003. godine, kada sam u tih 11 godina imao 14-15 operacija. Naime, od rođenja mi je dijagnosticirana Arthrogryposis multiplex congenita, bolest koju karakterizira višestruka kontraktura zglobova - objašnjava nam Dino.

- A onda sam 2004. godine nakon operacija prvi put krenuo na bazen i tu počinje sportski dio mog života. Prvo sam išao jednom tjedno, rekreativno, pa sam počeo ići češće, tri puta tjedno, pa svaki dan… I tako smo došli do ovoga danas kad treniram tri puta dnevno - ponosan je Dino na svoj put. 

- Uvijek mi je bio san osvajati medalje, bio mi je cilj biti prvi u svijetu. Nije mi bilo bitno europsko prvenstvo ni paraolimpijske igre, nego sam baš htio biti prvi na svjetskom - otvoreno nam priča. 

- A to sam i uspio dvije godine za redom. Ali isto tako devet godina prije ovog nisam osvojio niti jednu medalju, tako da je bilo bitno biti strpljiv i vjerovati u sebe. Vjerovao sam da će, ako budem dovoljno uporan i ako se budem trudio iz dana u dan, rezultat kad tad doći i evo sada zadnjih pet-šest godina beremo plodove rada od prije 10 godina - ističe ovaj šampion.

Iako je oduvijek htio biti prvi na svijetu, znao je da se ne smije previše usmjeriti samo na medalju.

- Uvijek sam davao sve od sebe na treningu, znao sam da moram biti ponizan i skroman. Nekoliko puta u životu kad sam poželio neke medalje, nije mi se to ostvarilo. Tako da idemo iz dana u dan - opisuje nam Dino.

Iduća godina će za njega i njegov tim biti vrlo zahtjevna, ali joj se itekako veseli.

Pripreme za iduću sezonu

- Krajem travnja nas očekuje Europsko prvenstvo, još ne znamo točno gdje. A onda su početkom rujna Paraolimpijske igre u Parizu. Tako da se sada još nekoliko dana odmaram, pa 1. rujna krećemo u novi ciklus, nove pobjede - optimističan je, iako je svjestan da ga čeka veliki rad i trud.  

- Bit će dosta teška godina, većinom ću biti u Zagrebu na pripremama, uz to ću ići na Tenerife. Tako da ću više biti van kuće nego u svom domu. Zato mi je bitno iskoristiti za odmor još ove dane tu, dok sam u Gradcu, jer neću moći doći sljedeće ljeto - naglašava nam Dino.

Upravo smo ga u Gradcu, na jugu Makarske rivijere, i uhvatili za razgovor. 

- U Gradcu sam često, i ljeti i zimi, kad god uspijem uhvatiti malo slobodnog vremena. Ovdje mi je odmor za dušu, djed mi ovdje ima kuću i od malih nogu dolazim, smatram se domaćim, odrastao sam s ovdašnjim ljudima. Volim doći ovdje, lijepo mi je, mir, tišina, bez presinga, malo napunim baterije, maknem se iz surove realnosti Splita i cijele te gužve. Ovdje imam mir koji mi ne može nitko platiti - ističe Dino te dodaje kako mu je mjesec dana Gradca dovoljno za 11 mjeseci rada.

A dok je tu, ponekad, kao u dječačkim danima, zaigra i vaterpolo.

- To je sada rijetko, ali nije do mene. Ja sam još uvijek u formi i spreman, ali moja ekipa baš i nije pa ih je teško nagovoriti da igramo, iako sam uspio jednom ovo ljeto - šali se Dino.  

- Prije smo, dok smo bili mlađi, igrali vaterpolo ovdje svaki dan, a sada je to jednom u sezoni, da održimo tradiciju - objašnjava nam.

Dodaje kako se, iako je mjesec dana na moru, okupao samo nekoliko puta, jer kaže, odmara od plivanja, dok uskoro ne krenu mentalne i fizičke pripreme za zahtjevnu iduću godinu pred njim.