Iako je Perišić bio izvan forme, a Gattusu je bilo jasno da krajem mjeseca planira odlazak, ali to nitko nije javno želio kazati, ni Ivan, ni ljudi iz kluba. Navijači su njegovu želju za odlaskom protumačili kao izdaju, a takve stvari se u njihovom svijetu ne praštaju nikome
Slučaj Perišić nikome nije trebao, ponajprije Ivanu i njegovoj obitelji koja je u zadnja dva dana prošla pravu kalvariju, a teški dani joj nažalost tek slijede, Hajduku kao klubu koji je gradio priču o sredini u koju se igrači rado vraćaju i dolaze, na koncu i hrvatskom nogometu u cijelosti, najviše reprezentaciji u čijim bi redovima Ivan uskoro trebao opet zaigrati na Poljudu... Šteta, jedna lijepa priča okončana je na jako ružan način koji nikome neće donijeti ništa dobroga.
No vratimo se na početak, na vrijeme kad je Ivan Perišić (35) nakon komplicirane ozljede koljena odlučio prihvatiti poziv Hajduka i vratiti se tamo odakle je i krenuo u nogometni svijet. Sada je očito da je i tada glavni Ivanov cilj povratka bilo zalječenje ozljede, provođenje rehabilitacije i povratak u formu prije Eura. Sama činjenica da je u ugovoru koji je potpisao bila i klauzula koja mu je ostavljala mogućnost napuštanja Hajduka već u prvom prijelaznom roku, i to za minimalnu odštetu od 200.000 eura, otkriva pravo stanje stvari. Lukši Jakobušiću Perišić je trebao pod bilo koju cijenu, kao simbol moći i prestiža koji je uporno gradio, a Ivanu je Hajduk trebao kao prijelazno rješenje do ozdravljenja.
I prva rečenica objave sportskog direktora Hajduka Nikole Kalinića, u kojoj je jasno naglašeno da se znalo kako Ivan ostaje samo do kraja ljeta, potvrđuje neslužbene informacije kako Ivan nikad nije imao dugoročne planove s Hajdukom, nego mu je Hajduk trebao poslužiti da se oporavi i pripremi za nastavak karijere, a ako u tom procesu pomogne Hajduku osvojiti trofej i plasirati se u Europu - tim bolje. Navodno je već tada, u prvom kontaktu s Hajdukom Perišić jasno najavio kako će ostati na Poljudu isključivo ako Hajduk osvoji naslov prvaka i plasira se u skupine neke od europskih natjecanja, ali bivšem predsjedniku Hajduka nije odgovaralo da se za to zna, a nije odgovaralo ni samom Ivanu koji se šutnjom branio od bilo kakvih pitanja.
No nije sve išlo po planu. Ivan se doduše vratio na teren u planiranom roku, ali daleko od nekadašnje forme. I Hajduk se mučio, posrtao i nije uspio zadržati korak s konkurencijom. Kad se to iskombinira s lošim nastupom na Euru, pa i blijedim igrama Hajduka na početku ove sezone, u prvi planu je izbila Ivanova loša forma i nemoć, koja se pretočila u nervozu koju je širio u svlačionici ali i prema treneru, koji je trpio kritike zbog toga što Ivan igra malo ili uopće ne igra. Iako je Ivan bio van forme, a Gattusu je bilo jasno da krajem mjeseca planira odlazak, ali to nitko nije javno želio kazati, ni Ivan, ni ljudi iz kluba.
Na koncu je Gattuso presjekao ono što su neki tumačili kao Perišićevo verbalno nasilje nad suigračima i stožerom, stalnu nervozu, negativne komentare i kritike... a drugi kao Perišićev pritisak na one koji ne pružaju onoliko koliko bi morali, i odstranio ga je iz momčadi. Najprije privremeno, uz mogućnost da se Perišić pospe pepelom, ispriča i potvrdi da ostaje, pa bi u tom slučaju sve bilo podvedeno pod formu izostanka zbog lakše ozljede. No kako se to nije dogodilo, Gattuso je dao izjavu o igračevoj želji za odlaskom, koja je Perišića razoružala i ostavila na vjetrometini udara navijača na društvenim mrežama. Navijači su njegovu želju za odlaskom protumačili kao izdaju, a takve stvari se u njihovom svijetu ne praštaju nikome.
Ni sastanak s čelnicima kluba u utorak ujutro nije iznjedrio nikakvo pametno rješenje, nakon Gattusove izjave više nije bilo popravnog, a nakon što se Perišić nije pojavio na prvom zajedničkom treningu nakon Lokomotive, bilo je jasno da je razlaz neminovan, i da je samo pitanje vremena i forme objave. Transfer ili sporazumni raskid ugovora, o tome bi se nešto više trebalo znati za nekoliko dana, kad će biti stavljena točka na jednu tužnu priču koja nikome nije donijela ništa dobroga.
