Miljenko je moj rođak, prošlo je deset godina otkad je ozdravio od raka. Vozili smo 1500 km da pomognemo djeci koja se bore s bolešću, kaže nogometaš Croatije iz Zmijavaca Tomislav Mrkonjić (26)
Ostavio se nogometa na mjesec dana da pomogne bolesnoj djeci
U prošloj je godini najveću medijsku pažnju, ne samo u Hrvatskoj nego cijeloj regiji, Tomislav Mrkonjić (26, veznjak Croatije iz Zmijavaca) na sebe skrenuo raritetno izvedenim penalom početkom studenoga na utakmici sa vinkovačkom Cibalijom.
A Tomo je na travnjak utrčao takorekuć - s bicikla. Jedan od najboljih igrača Croatije igra sjajno, ali u prošloj se godini na jedno vrijeme ostavio nogometa da bi u stvarnost pretvorio jednu divnu, humanitarnu priču.
POGLEDAJTE VIDEO: 1.500 km 'Puta za život'
Pokretanje videa...
S rođakom Miljenkom Mrkonjićem i Markom Marićem bio je u listopadu sudionik globalne humanitarne akcije 'We Ride Against Cancer', vožnjom bicikla od Frankfurta do Imotskog prikupljao novac za pomoć djeci oboljeloj od raka.
Akciju je pokrenuo Miljenko, koji je rak preživio prije deset godina, a Tomislav sve u životu stavio po strani, uključujući i nogometnu karijeru, pa se uključio u akciju.
- Miljenko je moj rođak. Prošlo je deset godina otkad je ozdravio od raka limfnih žlijezda. Sad je na korak do završetka fakulteta - priča nam Tomislav.
- Vozili smo 11 dana, biciklima prešli 1500 kilometara, skupili 21.000 eura, a kroz medijsku podršku kao što je vaša skrećemo pažnju na borbu protiv te zle bolesti - objašnjava nogometaš Croatije.
- Miljenko je želio djeci poslati pozitivnu poruku te se i odužiti klinici gdje se liječio. Kada je dolazio na odmor u Hrvatsku uvijek je sa sobom imao bicikl. Razgovarali smo, a iz te priče je nastala ova akcija. Uz nas dvojicu biciklirao je i Marko Marić, momak iz Mostara koji već nekoliko godina živi u Njemačkoj.
Sva trojica zaslužuju naklon do poda, a sav prikupljeni novac donirali su njemačkoj bolnici 'Hilfe für krebskranke Kinder' u kojoj se Miljenko liječio te splitskoj udruzi 'Sanus' - Klubu roditelja djece oboljele od malignih bolesti.
- Hvala svima koji su na čestitali i još čestitaju, ali najveće hvala ide Udruzi Sanus. Njihove borbe traju svakodnevno i zato baš oni zaslužuju najveća priznanja! - kaže Mrkonjić.
Kako su reagirali u klubu kad ste im došli s odlukom, 'E, ljudi, mene nema jedno mjesec dana'?
- Ma ja klub ne gledam kao posao. Oslobodili su me obveza i na tome sam im neizmjerno zahvalan. Odnos mene i NK Croatije puno je više od nogometa. Zato smo sve sagledali iz šire perspektive. To je moj klub. Dok je srca bit će i Croatije!
Kad ste se vratili, igrali ste odlično.
- A trebalo je malo vremena, ali da, brzo sam uhvatio ritam - smije se Tomislav.
Koliko je bilo teško, koliko je kriza i pomišljanja na odustajanje bilo od Frankfurta do Imotskog?
- Prvo i osnovno: što je veća muka, veći su i darovi na kraju. To nam je stalno bila prva misao. A onda... Svatko bi na takvoj ruti, bio fizički spreman ili ne, osjetio umor i težinu tako da je prema mojem mišljenju najbitniji onaj psihološki segment odnosno želja i motivacija za doći do cilja. A želja i volja nisu mogli biti veći jer je i motiv najveći mogući: ljubav i pomoć za djecu koja se bore s teškom bolešću. Ljubav koja ne traži nego samo daje, to je nezaustavljiva moć i najbolji način na koji se može živjeti - poručio je Tomislav Mrkonjić.
Projekt koji su dvojica Mrkonjića i Marić nazvali 'Put za život' poduprli su GNK Dinamo, NK Lokomotiva, Sandra Perković, Blanka Vlašić i nekadašnji 'Vatreni' Nikola Pokrivač, koji je i sam tri puta obolio od zloćudne bolesti i prošao težak put do ozdravljenja.