On je rukometni Totti: Zlatko Horvat cijeli je život zagrebaš

Jedan dan junak, već drugi tragičar. Tako je to u sportu, tako je to u životu Zlatka Horvata (32), nakon Ivana Stevanovića najstarijeg igrača "kauboja", dokapetana, čovjeka koji je sredio Španjolsku "nemogućim" golom u završnici pa protiv Norveške zapucao sedmerac koji će i on i cijela nacija dugo, dugo pamtiti.

Pošten sportaš kao što je Zlaja, beskompromisni borac i omiljeni lik u reprezentaciji, nije zaslužio ovakav rasplet, velika je nepravda što se baš njemu dogodio taj sedmerac, ali sport piše i lijepe i ružne priče.

Ova njegova norveška priča je tužna, tragična, ali neće i ne smije izbrisati sve dobro što je Horvat napravio u dresu reprezentacije, ali i svog PPD Zagreba. I to je navijački puk, nasreću, shvatio. Promašaj se svakome može dogoditi, dogodio se njemu, kojem je nakon svega, u to nema nikakve dvojbe, najteže.

- Nikad u životu nisam pucao važniji sedmerac. Imao sam dobar osjećaj, ali očito je taj osjećaj bio krivi - rečenica je koju ćemo također dugo pamtiti.

Oči su bile suzne, nije zaplakao pred javnošću, ali lako moguće da je kad je sve prošlo. U svlačionici, hotelskoj sobi, kad je još tisuću puta odvrtio film sedmerca koji je Hrvatsku mogao odvesti u finale SP-a.

I prevrtjet će ga u glavi još milijun puta u sljedećim danima, tjednima i mjesecima, to je jedan od trenutaka koji obilježava karijeru. Iako, njegova je besprijekorna, bez mrlje, a s druge strane i neobična za ovo današnje vrijeme u kojem živi sport, pa tako i rukomet.

Zlatko Horvat, naime, nikad u karijeri nije promijenio klub. Još kao klinac došao je u Zagreb i - ostao. Ono što je Francesco Totti u talijanskom nogometu, to je Zlatko Horvat u hrvatskom rukometu. Ikona, simbol kluba u kojem je ponikao, ali jedan detalj ga i bitno dijeli od Tottija.

Talijan je sa svojom Romom osvojio samo jedan naslov prvaka, a Zlaja ih je sa Zagrebom osvojio sve. Sve koje je mogao. Na kraju ove sezone, ne treba u to previše sumnjati, proslavit će 15. naslov prvaka Hrvatske. Podatak za Guinnessa, apsolutni rekord u našem sportu, vjerojatno ni u cijelom svijetu nema previše takvih primjera.

- Bilo je nekih ponuda, zvali su me i iz inozemstva, ali kad god bi došla neka ponuda, Zagrebova bi bila još bolja. I svaki put bih ostao - kazao je Zlatko dok je objašnjavao svoj cijeli jedan život u Zagrebovu dresu.

- Tko zna, možda i odem jednog dana, ali iskreno sumnjam. Mislim da ću karijeru završiti ovdje gdje sam je i počeo - dodao je Zagrebov kapetan.

Kad je Željko Babić došao na mjesto hrvatskog izbornika, kapetanom je imenovao Marka Kopljara, a njegovim zamjenicima Domagoja Duvnjaka i - Zlatka Horvata. Mnogi su se začudili u tim trenucima jer Zlaja nikad nije bio namjetljiv, u centru pažnje, ali iz rukometnog svijeta, od onih koji su malo bolje upućeni, nije se iznenadio nitko.

On možda djeluje tiho i pomalo povučeno, nikad neće isticati sebe, ali Horvat je itekako vođa. Tip koji će podviknuti na svoje suigrače, nema s tim problema, posebno na mlađe, koji će držati ritam i primjerom i, ako treba, galamom. Suigrači ga poštuju, respektiraju, vole, znaju da Horvat nikad ne galami bez razloga.

- Dugo sam u rukometu, usponi i padovi su normalni, ali trudim se biti bolji svakog dana. Pogotovo se trudim biti primjer mladima, kako na treningu tako i na utakmici - kaže Horvat.

A izvan parketa, kad se iz dresa presvuče u trenirku, Zlaja je opet vođa kolone. Kad se treba zabavljati, družiti u sobama na pripremama i na turnirima, ali i kad treba biti ozbiljan.

Kod njega i Čupića u Londonu je bio čuveni "kafić" Kod Malog i Manjeg, on je u toj priči bio Mali, ali zabava je bila toliko dobra da ih već na sljedećem turniru - razdvojili.

Čupića ovog puta nema u reprezentaciji, podrška su mu bili prvo Božić-Pavletić, a zatim Matulić, no Horvat je sve zapravo odradio sam.

- Zlaja je mašina. Ubija se svih 60 minuta svaku utakmicu i moramo svi stati uz njega - kazao je Domagoj Duvnjak nakon Norveške.

Praktički sam organizirao je i "sobu za druženje", kad je riječ o PlayStationu, on je tu glavni. Vole svi odigrati hokej i nogomet, ali bez Horvata to teško može proći. I svi će istaknuti da je baš on uvijek među najboljima, da su igrice njegova druga velika ljubav. Odmah do rukometa.

A ljubav koja nema kategorije je ona koja nosi dva muška imena. Andrej i Pavle. Zlatko je od 2008. u braku sa suprugom Majom, bivšom rukometašicom, s kojom ima trogodišnjeg Andreja i tromjesečnog Pavla.

- Supruga i ja poznavali smo se i prije nego što smo započeli vezu. Proveli smo predivno vrijeme zajedno, a još je bolje ovo koje je tek pred nama, ovo koje uključuje naše dvoje djece - kazao je Horvat, koji će i nakon najtežeg trenutka karijere imati veliku potporu doma.

- Budući da je i Maja igrala rukomet, dobro razumije sve što se događa u sportu. Velika mi je podrška, što god da se dogodi, pogotovo u porazima. Supruga živi rukomet sa mnom i sve što mi se događa proživljava vrlo emotivno - kazao je Zlaja, koji će sve rane iz francuske zaliječiti čim dođe kući.

- Veliki mi je užitak gledati kako se Andrej igra. Nastojim što više vremena provoditi s njim, a najteže je ovo vrijeme kad nisam kod kuće - kaže tata Zlatko.

Vrlo brzo nakon SP-a kreće i nastavak sezone u Ligi prvaka, neće biti previše vremena za razmišljanje o propuštenom. Valjda će i taj kobni sedmerac što prije pobjeći iz misli.