Odlikašica Maja ima veliki plan: Biciklom do OI 2020. u Tokiju

Kada djeca krenu stopama svojih roditelja, onda se obično kaže kako jabuka ne pada daleko od stabla. U slučaju zadarske biciklistice Maje Perinović moglo bi se doista reći kako jabuka nije pala daleko od stabla, no nakon što je pala, ipak se malo otkotrljala u malo drukčijem smjeru.

Naime, Majini roditelji Romano i Lada bili su uspješni rukometaši. Lada je igrala u Zadru i Splitu, dok je Romano zarana iz Zadra otišao u zagrebački Medveščak, a potom i u Zagreb, za koji je branio u generaciji Tomljanovića i Gudelja. 

Tata rukometaš i biciklist

Čak je trebao i na SP u Rijeku 1987., gdje se tadašnja Jugoslavija okitila zlatom, ali se ozlijedio. Kratko se kasnije bavio i trenerskim poslom, a danas karijeru rukometnoga golmana nastavlja njegov 13-godišnji sin Stipe. I kći Maja u početku je krenula na rukomet, no nakon nekog vremena je ipak otišla u biciklizam.

- I za to je zaslužan tata. On je rekreativno vozio bicikl, pa sam krenula s njim. Svidjelo mi se i ostala sam u biciklizmu. I bolje da jesam jer sam sa svojih 50 kilograma na 165 centimetara visine presitna za rukomet, a gotovo idealne građe za biciklizam - otkriva nam Maja, koja je u biciklizmu od 2011. godine. 

Najuspješnija je natjecateljica BK Zadar sa 16 osvojenih državnih medalja, od čega je devet puta bila zlatna, pet puta srebrna i dva puta brončana.

Dva puta Maja je osvajala Kup Hrvatske, jednom je bila drugoplasirana na tom natjecanju, a Hrvatski biciklistički savez proglasio ju je najboljim biciklistom Hrvatske u kategoriji muškaraca i žena u prošloj godini, u kojoj se plasirala i na 10. mjesto među 86 najboljih europskih mladih biciklistica na Europskom prvenstvu u Danskoj.

Ponedjeljak je za odmor

Hrvatski biciklistički savez godišnje organizira četiri državna prvenstva, ciklokros, kronometar, brdo i kup, na kojima se skupljaju bodovi, a rezultati su pokazali kako je Maja najbolja.

- Specijalnost su mi ravne cestovne utrke koje završavaju sprintom jer sam prirodno izdržljiva i eksplozivna i volim trenirati sprint. Oko Zadra baš i nema brda, tako da nemam gdje ni vježbati, no svejedno sam osvojila tri od četiri državna prvenstva, samo sam u ciklokrosu bila druga. 

Nema ni suvozačica u klubu, ali ni to joj ne smeta.

- U klubu je samo još jedna cura, no ona je tek na početku, ima svega 12 godina, tako da treniram uglavnom s muškima. Teško je, oni su dosta jači, ali ne dam se ni ja... Preko zime vozim šest puta tjedno, samo ponedjeljkom je odmor, a dva puta tjedno radim i teretanu. Tijekom sezone samo se vozi, bez teretane. Ako je manja kiša, ne smeta, ali ako je pljusak, onda vozimo u zatvorenom, na trenažnim valjcima. Na treningu se odvozi 40-120 kilometara, a dužina i brzina zavise o tome što je taj dan na programu.

Gimnazijalka s 5,0

Maja je odlična učenica četvrtog razreda zadarske Gimnazije Franje Petrića s prosjekom 5,0, planira upisati studij medicine, no planovi su jedno, a realnost nešto posve drugo.

Problem je uskladiti studij i treninge, i to ne samo zbog težine fakulteta, nego zato što u Hrvatskoj ne postoji profesionalni klub za žene. Nakon juniorskog staža nemamo izbora, moramo u inozemstvo. Od ranije imam ponudu ljubljanskog BTC-a, tako da ću još vidjeti što i kako dalje, hoću li uzeti godinu pauze, hoću li u Ljubljanu, Italiju..., kaže Maja, koja ima jasan cilj.

- Još nisam ništa odlučila, ali znam da mi je cilj otići na Olimpijske igre 2020. u Tokio i učinit ću sve da ga ostvarim. Za to moram biti plasirana među 100 najboljih na utrkama Svjetskoga kupa, a na tim utrkama mogu samo kao natjecateljica profesionalnog kluba. Ovoga ljeta ću morati donijeti odluku gdje ću nastaviti karijeru.

Maju krasi upornost i predanost, baš kao i njenog idola Ivicu Kostelića.

- Biciklističkih idola baš i nemam, kod nas biciklizam i nije nešto posebno popularan i razvijen, tako da se svi čude otkud je curi koja vozi bicikl idol skijaš Ivica Kostelić. Divila sam se ja i Janici i njenim uspjesima, ali Ivica je poseban, njegova upornost i mentalna snaga potvrđuju kako ne postoje prepreke koje se ne mogu svladati.

Stalno pred TV-om zbog sporta

Maja je i inače sportski tip, još od malih nogu, a i danas slobodno vrijeme najradije provodi uz sport.

- Od kad znam za sebe obožavam sve sportove, najčešće sam pred televizijom, obožavam košarku, gledam i nogomet, rukomet, atletiku, skijanje... Samo da je sport u pitanju - smije se Zadranka, koja je do sad najduže u komadu odvozila oko 180 kilometara.

- U čast Oluje svake godine organizira se biciklijada od Zadra do Knina, ali mi je to bilo kratko, pa sam za svoj gušt krenula i natrag. U kombi su me pokupili pred Zadrom, ha, ha, ha...

Za tako velike napore i prehrana, naravno, mora biti odgovarajuća.

- S mojih 50 kilograma i svakodnevnim napornim treninzima baš i nemam problema, ne moram paziti na prehranu. Jedem doslovno sve, a dok vozim, uzimam posebne gelove i energetske pločice kako bi nadoknadila izgubljenu energiju. To su sve dozvoljene stvari, bazirane na brzo probavljivim šećerima, da ne bi netko pomislio da je u pitanju nekakav doping, koji se često veže uz biciklizam - kaže Maja.

Najveći problem joj je, kaže, što joj je svaki dan, uz sve obaveze, barem dva, tri sata prekratak... Maja juri dalje!

Sin je na tatu, i on će u golmane

Tata Romano bio je jako dobar rukometni golman, mama Lada također je bivša rukometašica, igrala je za Zadar i Split, a mlađi brat, 13-godišnji Stipe, krenuo je njihovim putem. I on je rukometni golman. Jedino je Maja otišla nekim svojim putem, i to - na biciklu.