Mir i spokoj Neuruppina kao da je umrtvio naše nogometaše. Berlinski muzej DDR-a fascinirao je azijske turiste, ali ne i nas, a hamburški kvart St. Pauli najbliže je onomu kako zamišljamo Sodomu i Gomoru
Od utopije za umirovljenike do neonskih svjetala i prijateljica noći. Njemačka nudi baš sve
Došlo je do pogreške, žao nam je. Krivo je netko u sustav unio vaše prezime, ne poklapa se s onim što vam piše u dokumentu koji ste nam predočili. Odmah ćemo poslati Uefi zahtjev da to ispravi, ali moglo bi potrajati. Možda 20-ak minuta, a možda i 24 sata. Ne bi trebalo više od toga...
POGLEDAJTE VIDEO: 'Vatreni' se vratili u Hrvatsku
Pokretanje videa...
Neuruppin - utopija za umirovljenike
Tako je počela naša avantura na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Zbog jednog dijakritičkog znaka nastao je, u očima pedantnih Nijemaca, veliki birokracijski problem. Sve to događalo se u Berlinu. Nije Nijemce smekšalo ni kad smo im rekli da će nam to biti problem jer smo smješteni u sat i pol vremena vožnje autom udaljenom Neuruppinu.
- Žao nam je. Samo pratite mail. Kad dobijete potvrdu da je sve u redu, ponovno dođite - germanski hladno otpilio nas je čovjek sa šaltera. Na akreditaciju smo čekali dva dana.
Od Neuruppina zaista nismo znali što očekivati. Očekivali smo neko mjesto Bogu iza nogu, nešto u rangu Bad Brückenaua, gdje je reprezentacija bila tijekom SP-a 2006., ili poput Bad Tatzmannsdorfa, gdje su "vatreni" trenirali tijekom Eura 2008. Međutim, gradić od 35.000 ljudi (sa širom okolicom), sav u neoklasicističkom ruhu, ponos je regije Brandenburg.
Poseban šarm mjestu daje jezero Ruppiner. Na spomenuto jezero naslonjen je Mark Brandenburg resort u kojem je bila smještena hrvatska reprezentacija. Mir, tišina, spokoj. Tim notama odiše taj dio grada. Možda je i to doprinijelo nešto komotnijoj, odnosno manje natjecateljski stimulirajućoj atmosferi u krugu reprezentacije.
Kao da je taj ambijent umrtvio igrače, a u nekim trenucima i nas, predstavnike medija. Kažu da Amerikanci sanjaju po odlasku u mirovinu ostatak života provesti uživajući u Floridi. Da postoji europska destinacija za umirovljenike iz udžbenika, bio bi to Neuruppin. Bez pretjerivanja.
Šestoligaš sa svemirskim uvjetima
To nam je potvrdio i svaki dolazak u neki kafić ili ugostiteljski objekt. S noge na nogu. Pomalo. Deviza je to kojom se vode u Neuruppinu. U jednom irskom pubu na piće smo čekali gotovo sat vremena. Bit će da nisu navikli imati više od tri mušterije istovremeno. Ili ih jednostavno nije briga. Bilo kako bilo, njemački novinari, sigurni smo, ne bi mogli izdržati ni pola smjene u nekoj kvartovskoj zagrebačkoj birtiji. O špici da ni ne pričamo.
Ono što je posebno zaboljelo bilo je vidjeti infrastrukturu njemačkog šestoligaša MSV 1919 Neuruppin. Na terenima spomenutog kluba pripremala se naša reprezentacija. Kamp u srcu šume koji nudi baš sve. Nekoliko pomoćnih terena, sve robotizirano. Kosilice, robot koji sam iscrtava linije, sustav navodnjavanja... Ej, šestoligaš, amaterski klub. A baš se tih dana u Rudešu, dojučerašnjem prvoligašu, otvarao šampanjac kad im je jedna firma poklonila jednu kosilicu.
Ono što nas je na tren vratilo u hrvatsku realnost bio je posjet berlinskom Muzeju DDR-a. Njegova izložba prikazuje život u Istočnoj Njemačkoj na izravan, hands-on način. Iz prve ruke možete vidjeti kako su izgledali stanovi u DDR-u. Azijski turisti nisu se mogli načuditi, nemilice su škljocali fotoaparatima. Nismo mogli shvatiti njihovu fascinaciju. Sve što je tamo izloženo izgleda kao dio interijera prosječnog stana u Novom Zagrebu. Socijalizam u Hrvatskoj živi i u 21. stoljeću.
Sat vremena? Daj 300 eura...
U Hamburgu, pak, oprečna priča. Odsjeli smo uoči utakmice Hrvatske i Albanije u kvartu St. Pauli. Kažu, najliberalniji kvart u Njemačkoj. Sodoma i Gomora, rekli bi konzervativniji. Reeperbahn, ulica dugačka 930 metara, najliberalnija je ulica u Njemačkoj. Seks-igračke, striptiz-barovi, bordeli, prijateljice noći, neonska svjetla...
Novinarska znatiželja natjerala nas je da u kasne sate prošetamo ulicom i saznamo nešto više. "Sat je 300 eura, a noć 3000. Dat ću ti sve što poželiš. Ma kakvih 150 eura? Pa ja sam njemačka cura, mi imamo visok standard", kazala je jedna majstorica najstarijeg zanata. Da stvar bude bizarnija, mušterije je čekala niti 20-ak metara od tamošnje policijske postaje.
U Hamburgu može sve. Jedna od najmanjih policijskih postaja u zapadnoj Europi brine za jedan prostorni kilometar i 14.000 stanovnika. Ali, posla ima preko glave. Nešto upućeniji kazali su nam da većinu prostora u Reeperbahnu drže Albanci i od najma zarađuju basnoslovne svote.
Beatlesi su djelomično počeli graditi svoju karijeru s nastupima u nekoliko klubova na Reeperbahnu. Za ulazak u seks-kina i striptiz-klubove tražili su 10 do 15 eura. U cijenu je išlo i piće dobrodošlice. Sve to ponudila je Njemačka, država različitosti.