Od Đakova do vrha svjetskog rukometa: Šogore, dodaj loptu

Kad smo se Domagoj i ja upoznali? Uh, bilo je to tisućuosamsto i neke..., nasmijao se Marko Kopljar, koji je s Duvnjakom suigrač, prijatelj, a kad je oženio Domagojevu sestru Ivu, postali su i šogori.

- Odličan je igrač, ali odličan je i kao ujak - kaže Kopljar, koji je odrastao i rukomet počeo igrati u Požegi, dok je dvije godine mlađi Domagoj karijeru započeo u rodnom Đakovu.

- Znamo se mi još iz dana kad smo igrali međusobno kao kadeti, on za Požegu, a ja za Đakovo. Kad sam ga prvi put vidio, bio je valjda jednako visok kao sad, ali puno mršaviji. Mislio sam si: ‘Što je ovo...’ - sa smiješkom kaže Duvnjak.

Prvi put su zajedno zaigrali kad je Domagoj imao 14, a Marko 16 godina. Našli su se u reprezentaciji Slavonije.

- Imao sam 16, on 14, a ta je selekcija bila do 18 godina. Razlika od četiri godine u tim uzrastima stvarno je golema, ali on je već tada pokazivao kvalitetu. S 15 godina igrao je za U-19 reprezentaciju i s tim se ljudima nosio tako da sam bio u šoku. Nije se još ni formirao do kraja, nije ni izrastao, ali na svakom je treningu pokazivao strašnu kvalitetu. Tu sam ga zapamtio - kaže Kopljar.

Putevi su im se opet spojili dvije godine poslije. Kopljara je Medveščak poslao na posudbu u Đakovo, a ondje ga je dočekao Duvnjak.

- Sjećam se da mi je on prvi poslao poruku nakon što smo to dogovorili - kaže Kopljar.

I tu je počela priča o jednom rukometnom prijateljstvu. I o uspješnoj suradnji na terenu.

- Svi suigrači bili su puno stariji, ali Dule je bio glavni igrač, najbolji strijelac i asistent, a često se te sezone znalo događati da ima i po deset ukradenih lopti po utakmici - priča Kopljar, koji je imao drukčiji put, kasnije se razvio u igrača za najvišu razinu, ali zato je kapetan danas on.

- Super se snalazi u toj ulozi. Već godinama je ovdje i ovaj posao odrađuje zaista odlično. Ma nemam ni riječi prigovora - smješka se Duvnjak, koji je svojem šogoru zamjenik.

- Pomažemo jedan drugome uvijek, pa tako i kad treba povesti momčad. Drago mi je što ga imam uz sebe - kaže Dule.

Danas više ni sam ne zna čuje li se češće s Markom ili sa sestrom Ivom.

- Kad se čujem s Markom, kažem mu da mi da malo sestru na telefon. I obrnuto, naravno - rekao je Duvnjak.

Uoči EP-a su se i ozlijedili praktički istodobno, ali u Poljskoj stišću zube i igraju. I, kao i uvijek, jedan drugome čuvaju leđa.