Htio sam fotku s Ronaldom, nisam ga uhvatio, a onda smo u mix zoni naletjeli jedan na drugoga. Idoli su mi Mandžo i Zlatan, a slušam staru hrvatsku glazbu. Njemačku sam odbio jer mi srce tuče za Hrvatsku
Novi 'vatreni' otvoreno: Sjedim za stolom, a ono Modrić s druge strane. Samo sam buljio u njega
Igor Matanović (21) jedno je od najpozitivnijih lica u rujanskoj akciji hrvatske nogometne reprezentacije u Ligi nacija. Izbornik Zlatko Dalić dao je povjerenje napadaču Eintrachta u porazu protiv Portugala (29 minuta kao zamjena), a onda je bio starter u pobjedi nad Poljskom u Osijeku (do 69. minute).
Pokretanje videa...
- Toliko se toga dogodilo, toliko pozitivnih stvari. U prvoj utakmici nisam uopće vjerovao da ću ući u igru, a bio sam prva zamjena i dobio pola sata protiv Portugala, prošlo je dosta dobro. Nakon utakmice fotografirao sam se s Ronaldom. Veliki sam njegov obožavatelj od malih nogu. On je uzor mnogim mladim igračima i nadao sam se da mogu imati fotografiju - rekao je Matanović u klupskom podcastu "Eintracht vom Main" i nastavio:
- Bio sam u svlačionici i nisam ga mogao uhvatiti. Onda je glasnogovornik saveza došao i rekao da moram odraditi neke intervjue. Kad sam došao pred novinare, naletjeli smo jedan na drugoga. Zamolio sam ga brzinski fotografiju koja mi puno znači. Dres? Mislim da ga je ostavio za sebe jer mu je to bio 900. gol u karijeri, bio mu je to poseban trenutak. Čim je dodirnuo loptu, cijeli je stadion poludio.
U dvije utakmice 12 je puta pucao na gol protivnika, jednom pogodio i stativu. Još čeka na prvi gol za "vatrene".
- Da, tako nešto uvijek žulja napadača. Ali ponosan sam što mogu igrati za svoju zemlju i na to kako sam odradio taj tjedan. O tome sanjaš kao dijete, igrati za državu svojih roditelja. To je bio velik trenutak. Imao sam hrpu prilika, nisam to očekivao kad sam dolazio u reprezentaciju. Sretan sam zbog cijelog iskustva, a kad dođe prava lopta, znam da će se stvari pokrenuti.
Poruku mu je u podcastu ostavio poznati glas, bivši trener Eintrachta Niko Kovač.
- Igore, čestitam ti na debijima u Bundesligi s Eintrachtom i za hrvatsku reprezentaciju. Bio si sjajan, lijepo te je gledati. Nadam se da ćeš nastaviti rasti i uvjeren sam da ćeš odigrati puno dobrih utakmica za Eintracht, zabiti puno golova, kao i za Hrvatsku, naravno. Držim ti fige i pratit ću te. Možda ćemo se uskoro vidjeti i upoznati. Sve najbolje, Niko.
- On je prošao sve što bih ja htio proći u karijeri. Jako je veliko ime koje je postiglo velike stvari u klubu. Jako sam sretan što čujem tako pozitivne riječi, to će mi dati poticaja i nadam se da mogu opravdati te želje. Nadam se da ću ga upoznati - odgovorio je Igor.
U Osijeku je dijelio teren s Lukom Modrićem (39), legendom hrvatskog nogometa.
- Ne znam je li to bilo za doručkom ili za ručkom, ali sjedio sam s druge strane stola, pogledao prema njemu i nisam micao pogled 20 sekundi. Shvatio sam: OK, ja sjedim za stolom s njim! A taj slobodni udarac koji je zabio samo potvrđuje njegovu kvalitetu. I s 39 godina trči po terenu kao pitbull, može igrati 90 minuta i stvarno je svjetska klasa. Samo trenirajući s njime i gledajući ga puno možete naučiti.
Pa što čini Hrvate tako uspješnima, upitao ga je voditelj.
- Valjda mentalitet, truditi se i gurati. Pogledajte Svjetsko prvenstvo 2018., tri utakmice nokaut-faze prošli smo na produžetke ili penale. Nismo uvijek imali bolju momčad, ali smo uspjeli ne primiti više nego što smo zabili u 120 minuta. To je kvaliteta, a na penale smo mentalno bili jaki. Tako smo ušli u finale protiv Francuza koji su igrali brutalno. To je bio velik uspjeh, a utakmicu sam gledao u Zagrebu s obitelji. Osjećao sam se kao da ja igram. Taj pobjednički mentalitet pokušavam prenijeti i u Eintracht - rekao je Igor i nastavio:
- Idoli su mi Mandžukić i Ibrahimović. S kojim bih poznatim rado proveo dan? S Lukom Modrićem mi je uspjelo, djelomično i s Ronaldom. Hobiji? Pa nemam ih, poprilično sam dosadan tip. A dobro, slobodno vrijeme provodim s djevojkom.
Omiljena glazba? E, tu je dao zanimljiv odgovor.
- Trenutačno slušam staru hrvatsku glazbu, old school. Nikad nisam mislio da ću slušati glazbu kakvu su mi slušali roditelji, iznenadio sam sam sebe.
Igrao je za Hrvatsku U-14, potom za Njemačku od selekcija U-17 do U-19 pa se opet vratio u Hrvatsku igrajući za U-21 reprezentaciju, naposljetku i A. Kako je došlo do promjene državljanstva?
- Odigrao sam utakmicu za Njemačku i iz hrvatskog saveza rekli su mi da im se sviđa kako igram. Razmišljao sam za koga se opredijeliti. Njemačkoj sam iznimno zahvalan zbog svega što je dala mojoj obitelji. Roditelji su kao izbjeglice otišli od rata u Hamburg, Njemačka ih je prihvatila i dala im drugu šansu. Ovdje sam odrastao i školovao se, nije bila laka odluka. Ne bih rekao je bila protiv Njemačke, nego za Hrvatsku jer mi srce tuče za Hrvatsku, uvijek sam na velikim natjecanjima navijao za Hrvatsku i to mi je domovina - rekao je Igor Matanović.