Novak se sjetio bombardiranja Srbije: Najgore što sam vidio...

Na današnji dan, 24. ožujka, obilježava se 22. godišnjica početka NATO-ovog bombardiranja Savezne Republike Jugoslavije, u kojem su život izgubile stotine ljudi. Akcije koja je počela 1999. godine i trajala je 78 dana, nakon masakra u kosovskom mjestu Račak gdje je ubijeno 45 kosovskih Albanaca, prisjetio se Novak Đoković na društvenim mrežama.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:13

Mural Đokoviću kraj Sarajeva | Video: 24sata/pixsell

Prvom tenisaču svijeta uz jednu fotografiju stoji natpis "ne zaboravi nikad", a podijelio je i fotografiju spomenika Vječne vatre u Beoradu posvećenog svima koji su izgubili život. 

- Danas je godišnjica početka NATO-vog bombardiranja koje je trajalo 78 dana sa zračnim napadima protiv Jugoslavije 1999. godine. Sjećam se tog perioda dobro i to je vrlo važno da uzmemo vrijeme kako bismo se prisjetili ove povijesti - napisao je Đoković.

Koji je u nekoliko navrata govorio o tom događaju tijekom kojeg je izvedeno oko 38.000 borbenih akcija na području Srbije i Kosova s ciljem slabljenja jugoslavenske vojske.

- Moja obitelj i ja smo se dva i pol mjeseca budili tijekom noći zbog sirena, aviona koju su nas prelijetali. Bilo je poražavajuće i zastrašujuće. Najgora stvar koju sam ikada vidio. Bilo je užasno vidjeti avione koji vam iznad glave bombardiraju bolnice i sve ostalo. Mnogi nevini ljudi su umrli, a zahvalan sam što ja nisam izgubio nikog bliskog, iako znam ljude koji su izgubili sebi bližnje i to je ožiljak koji ću nositi do kraja života. Sjećanja će ostati sa mnom do kraja života - govorio je Đoković prije dvije godine.

- Na početku sam osjetio ono što je i većina našeg naroda - želio sam osvetu. Tko su oni da bombardiraju nevine ljude? Što se događa? Imao sam 12 godina i sjećam se da sam se svoj rođendan krio u skloništima. Tada nismo išli u školu, tako da je to bilo super. Pjevali su mi rođendansku pjesmu, a ja se jasno sjećam slike aviona koji ispuštaju bombe. Bilo je užasavajuće, ali sam se u isto vrijeme osjećao kao da odrastam i u tome su mi dosta pomogli roditelji.