Imaš nešto zanimljivih ligaških i utakmica Kupa. U paketu dobiješ i pravo televizijskog prijenosa utakmica ekipa koje ne gleda ni rodbina igrača. Hajdukova frustracija je lako shvatljiva
Nogoš nikog ne zanima. Zato Hajduk HNS-u ne može ništa
Udruženje prvoligaša možda ne postoji zato što većina ligaša nema love za troškove nekoliko putovanja na sastanke. To jest, mogli bi se još malo rastegnuti. Ali, čemu? I to bi ujedno bio i odgovor zašto je Hajdukova pozicija u odnosu na HNS godinama loša, i zašto je usamljen i u priči o televizijskim pravima.
Pokretanje videa...
Liga zanima toliko malo ljudi, da se može reći da ne zanima nikoga. Da Hajduk nije zabrljao, cijela liga bi postojala da statira Dinamu i Hajduku. Da koji put netko pobijedi Dinamo, koji put Hajduk ključne bodove za naslov izgubi na gostovanju kod autsajdera. I da vrlo rijetko naslov ili Kup osvoje Rijeka ili Osijek.
Imajući na umu da je tržište malo i siromašno, plus nešto dijaspore, manji klubovi su u paketu prava prijenosa nešto kao loši filmovi i dokumentarci koje u paketima kupuju direktori i urednici televizijskog programa. Ne možeš kupiti samo hitove, u ponudi su paketi, pa uz naslove koji cijelu državu prikuju uz ekran dobiješ i brdo programa koji nikoga ne zanima. Tako i s televizijskim pravima za nogomet.
Pravi posao je repka. Imaš nešto zanimljivih ligaških i utakmica Kupa. U paketu dobiješ i pravo prijenosa utakmica ekipa koje ne gleda ni rodbina igrača. Najlogičnija stvar na svijetu je da ti klubovi prihvate sve što dobiju. Da pregovaraju sami, dobra je oklada da bi dobili i manje.
Hajdukova frustracija je lako shvatljiva. Ne možeš dobiti podatke s otvaranja ponuda. Demokracija je procedura, a zarobljenik si procedure. Klubovi koje bi htio za partnere naprosto nisu zainteresirani. Udruženje koje bi zastupalo prvoligaše – treba li i protiv krovne organizacije, jer HNS je klubovima nekad prirodni neprijatelj – ne postoji jer nema dovoljno ekonomskog interesa.
Hajduk ne preglasavaju glasajući, nego šuteći, ignorirajući, životareći, moguće svjesni da uz kupovnu moć siromašnih navijača i kibica ne postoji oblik organiziranja koji bi jamčio bitno bolji život.
Ostaje još vidjeti koliko će love na kraju balade pripasti Hajduku. Slijede nove reakcije, i tako vjerojatno do iduće demokracije, procedure, ili Hajdukovog zadovoljstva zbog izborenih, dočekanih promjena.