Imali su strašnu ekipu tada, vjerojatno najjaču na prvenstvu, a moj Robi je za vodstvo okrenuo dvojicu nizozemskih igrača na prostoru manjem od izloga u amsterdamskom Red Light districtu, prisjetio se Ćiro
ĆIRO O BRONCI 1998.
'Nisu jeli ni razgovarali. Rekao sam im da izađu i pobijede. Više od toga nije bilo potrebno...'
Hrvatska nogometna reprezentacija drugi put u svojoj povijesti igra za brončanu medalju na svjetskim prvenstvima. Prije 24 godine 'vatreni' su pobijedili i zauvijek upisali tad još mladu Hrvatsku na nogometnu kartu svijeta. Prosinečki nas je doveo u prednost u 13. minuti, Zenden je izjednačio u 21., a Šuker 14 minuta kasnije zabio za novo vodstvo i, ispostavilo se, konačan rezultat. Hrvatskoj za broncu, a sebi za nagradu najboljeg strijelca (6 golova) Svjetskog prvenstva. Iza sebe je ostavio Christiana Vierija i Gabriela Batistutu koji su zabili po 5 golova. Evo kako je o toj utakmici pisao 'trener svih trenera', Miroslav Ćiro Blažević.
POGLEDAJTE: JUTARNJA LUDNICA U DOHI
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:40
Članak u cijelosti preuzet sa stranice "Tvoj Ćiro":
Moji igrači, sjećam se toga jako dobro, nakon utakmice protiv Francuske nisu ni jeli, ni razgovarali.
Nisu bili ljuti, nego prazni.
Nisu ništa osjećali, a to me brinulo jer sam jako dobro znao kolika je razlika između toga da smo treći ili, ne daj Bože, oni koje nitko ne pamti – četvrti!
U 6 ujutro, međutim, Štimac mi je došao pred hotel i rekao: ‘Šefe, nemojte dirati Bobana’. Shvatio sam tada, iako ga naravno nisam ni mislio dirati, da sam stvorio obitelj.
Prije se, naime, mogao osjetiti povremeni antagonizam između Štimčevog dalmatinskoga klana i onog zagrebačkog s Bobanom i Šukerom.
U ovakvim situacijama, međutim, svi su disali kao jedan!
Odmah smo naručili kazete sa snimkama slavlja iz domovine s ranijih utakmica i gledali ih u autobusu, a kada su to moji sinovi vidjeli, tu euforiju i veselje na licima naših ljudi, nije nam trebao nikakav sastanak, niti nekakva taktika.
Izađite na teren, rekao sam im, i pobijedite! Ništa više od toga nije bilo potrebno…
Nizozemci su imali strašnu ekipu tada, pokušajte se samo sjetiti, vjerojatno najjaču na prvenstvu… Samo jedna Davidsova natkoljenica bila je kao u tri moja igrača. Bili su, međutim, u sličnom stanju šoka poput nas zato što nisu uspjeli pobijediti u polufinalu. Vidio sam to onom Hiddinku na brku, a kada sam već u prvom napadu vidio da je Asanović otresao tog Davidsa kao stolnjak poslije ručka, znao sam da ćemo pobijediti.
Moj Robi je za vodstvo okrenuo dvojicu nizozemskih igrača na prostoru manjem od izloga u amsterdamskom Red Light districtu, a Šuker je jednim genijalnim udarcem iz zgloba, kojim je u fragmentu sekunde ukopao onolikog Van der Sara, loptu poslao da šepajući, u kolicima, ušeta u gol.
Nama je time osigurao brončanu medalju, sebi Zlatnu kopačku i meni Uefinu nagradu za najboljeg tenera na prvenstvu: ‘Coaches coach’.
U svakom slučaju, bio je to veliki, povijesni dan za nas kao naciju, ali i za svakoga od nas pojedinačno. Prema nekim anketama, da spomenem još i to pa ću završiti, prije tog prvenstva svega tri posto svjetske populacije znalo je za Hrvatsku, a nakon Svjetskog prvenstva čak 55 posto.
POGLEDAJTE LIVE: JOŠ MALO DO BORBE VATRENIH ZA BRONCU
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
