Obavijesti

Sport

Komentari 4

Nino i El Niño: U Japanu vodim borbe sa štapićima i Torresom

Nino i El Niño: U Japanu vodim borbe sa štapićima i Torresom
1

Hrvatski branič Nino Galović ove je zime dres bjeloruskog Dinamo Minska zamijenio onim japanskog prvoligaša Sagan Tosua, a svlačionicu dijeli sa bivšim španjolskim reprezentativcem Fernandom Torresom

Andres Iniesta, David Villa, Lukas Podolski, Fernando Torres... Ne, ovo nije popis kandidata za 'nogometnu kuću slavnih'. Ovo su velika europska imena koje svoje pozne igračke godine provode u japanskoj J1 ligi.

S potonjim odnedavno igra i hrvatski stoper Nino Galović (26) koji je ove zime dres bjeloruskog Dinamo Minska zamijenio onim japanskog Sagan Tosua. Otkrio nam je zašto je odlučio otići na 'kraj svijeta'.

- Znate i sami da većinu posla danas rade agenti pa je tako bilo i u mom slučaju. Agent je bio u dobroj vezi s Japancima pa se sve brzo realiziralo. Sezona u Bjelorusiji završila mi je u prosincu prošle godine, a po isteku ugovora s Dinamo Minskom na stolu sam imao tri ponude iz europskih država, konkretno iz Bjelorusije i Slovačke, ali sam shvatio da sam prerastao te lige - započeo je Galović koji je dvije godine zaredom bio u najboljoj momčadi bjeloruske lige.

- Strpljivo sam čekao bolju ponudu, a kad se javio japanski Sagan Tosu nisam previše dvojio. Odmah sam okrenuo broj Mateja Jonjića koji već nekoliko godina igra u Cerezo Osaki, a on mi je nahvalio uvjete u klubovima i cjelokupnu organizaciju lige. Nazvao sam i bivšeg suigrača Mirka Hrgovića koji je u Japanu igrao dvije godine u dva različita kluba (Gamba Osaka i JEF United op.a.), a on je o tom periodu pričao samo u superlativima - objašnjava Nino koji je dobro istražio gdje dolazi.

Nino Galović smatra da je japanska liga izrazito jaka.

- Mnogi se neće složiti sa mnom jer nisu dovoljno upućeni, ali dovoljno je pogledati imena igrača samo u mom klubu. Spomenuli ste Fernanda Torresa, tu je i Isaac Cuenca (27) koji je igrao u Barceloni i Granadi, zatim kolumbijski reprezentativac Victor Ibarbo (28) koji je igrao za Cagliari, Watford i Romu. Mislim da je japanska liga bolja od većine europskih liga - kazao je Galović pa dodao:

- Ovdje se rade veliki transferi. Nagoya je dovela brazilskog reprezentativca Joa za 11 milijuna eura. U ligi su igrači poput Lukasa Podolskog, Andresa Inieste i Davida Ville i sve me to privuklo da dođem u Japan. Profesionalac sam i igranje protiv takvih igrača je velika privilegija i motiv.

Bivši stoper RNK Splita i Slaven Belupa uživa u pažnji navijača koje posebno istaknuo.

- Na svakoj utakmici je najmanje 20 tisuća ljudi. Nakon svakog treninga čeka nas po sto navijača koji nas bodre, žele se slikati ili dobiti autogram. Nedavno smo išli na pripreme u Hong Kong, a vjerni navijači čekali su nas do ponoći ispred hotela. Uistinu fantastično, mislim da se takvo nešto može doživjeti još samo u 'ligama petice'.

U klubu mu se pridružio još jedan Hrvat, lijevi bočni Karlo Bručić (26) koji je svojevremeno igrao s Galovićem u izraelskom Ashdodu. Je li bilo 'nepotizma' u tom transferu, pitali smo u šali.

- Haha, nije. Bručić je stigao prije nekoliko dana. Nisam ga ja preporučio, ali ljudi iz kluba su me pitali kakav je igrač. Naravno da sam ga nahvalio jer ga znam iz HNL-a, iz mlade reprezentacije gdje smo zajedno igrali u nekoliko selekcija, a igrali smo i skupa u Izraelu. Stvarno je dobar igrač i može nam pomoći - smatra Galović.

Kako si se prilagodio na novu sredinu i hoće li ti dolazak Bručića pomoći?

- Na novu sredinu sam se prilagodio u deset dana, tako da mislim da ću prije ja pomoći njemu nego on meni - smije se hrvatski branič pa dodaje:

- Danas smo u 21. stoljeću i možeš na svakom koraku naći neki restoran ili vrstu hrane koju preferiraš. Dečki u klubu su isto jako korektni i dobro se slažemo iako ne pričaju najbolje engleski. Svi su susretljivi, a najviše se družim s Fernandom Torresom i Victorom Ibarbom.- kazao je Galović.

Ipak, nije sve bilo tako glatko. U Japanu je imao i jedan problem.

- Morao sam naučiti koristiti ove štapiće da mogu jesti, ali sam i to svladao u nekoliko dana. Bio sam primoran na to jer osim štapića baš i nema drugih pribora za jelo - rekao nam je dobro raspoloženi Nino.

Je li Fernando Torres najveće ime s kojim s igrao?

- U karijeri sam igrao s velikim imenima poput Ivice Križanca koji je sa Zenitom osvojio sve što se osvojiti moglo. Zatim s bivšim hrvatskim reprezentativcima Tomislavom Dujmovićem i Matom Bilićem u Splitu, ali mogu reći da je Fernando Torres najveće ime s kojim sam igrao - rekao je Galović kojeg prijatelji na društvenim mrežama zezaju da je 'fotošopiran' na slikama s El Niñom.

Jesi li ga impresionirao kvalitetom?

- Da, pričali smo dosta puta i kazao mi je kako sam ga iznenadio na treninzima. Rekao mi je da misli da sam dobar igrač i da mogu puno pomoći momčadi. Lijepo me prihvatio i čim sam došao osjećao sam se kao da se znamo duže vremena - rekao je Galović pa dodao nekoliko zanimljivih anegdota:

- Iako ima obitelj i puno obaveza uvijek je spreman popričati sa svima, a navijači ga čekaju nakon svakog treninga. Prava je zvijezda, a toliko je skroman. S 34 godine ide kao bik, a koliko ima motiva i snage dokaže svaki put kad na treningu igramo 'ševe', a on 'kliže' doslovno u noge i ulazi u svaki duel kao kakav junior koji se tek treba dokazati u nogometu, a ne kao netko tko je prošao klubove poput Liverpoola, Chelseaja, Milana i Atletico Madrida. Svakog dana je barem sat vremena u teretani - priča nam Galović.

Na treninge ide - pješice

- Svi igrači po dolasku u klub nakon nekoliko dana dobiju automobil na korištenje, ali sam u Sagan došao za vrijeme priprema pa ću auto dobiti tek kroz nekoliko dana. Trenutno na trening idem 'na noge', ali mi nije problem jer živim svega pet minuta od trening-kampa - rekao je stasiti hrvatski stoper te dodao da će se morati naviknuti na volan na desnoj strani automobila.

Iznenadila ga je jedna čudna navika Japanaca.

- Najbizarnije što sam vidio je to da Japanci uživaju 'srkati' dok jedu što se kod nas smatra nepristojnim.

U klubu su strašna imena. Jesu li i ambicije visoke?

- Iskreno, i nisu baš prevelike. Ovdje se dosta stvari ogleda u veličini grada iz kojeg neki klub dolazi, a veliku ulogu igraju i moćni sponzori koji se uglavnom vežu za klubove iz velegradova. U prijevodu, klubovi iz većih gradova imaju veće šanse za titule - objasnio nam je Galović čiji klub dolazi iz gradića Tosua koji ima samo 72 tisuće stanovnika. 

- Iz kluba nam je baš ove sezone izašao glavni sponzor Cygames (sponzor Juventusa op.a.) pa je budžet kluba nešto manji nego prethodnih godina. Cilj nam je ostanak u prvoj ligi, a ako bude moguće i proboj prema sredini tablice.

To neće biti lako jer je konkurencija golema. 

- Vjerujte mi da ništa ne znači što mi imamo par poznatih imena. Ima ih svaki klub u ligi. Ako ne poznata, onda imaju nekakve Brazilce koji nisu poznati široj javnosti, a radi se o vrhunskim igračima s jako velikim ugovorima. Također, liga je prepuna japanskih reprezentativaca i to je najbolja liga u Aziji - uvjeren je Galović.

Okršaji sa Zenitom

Nino Galović je u dresu Dinamo Minska u dvije sezone stigao do statusa kapetana i ponajboljeg igrača, a igrao je i neke velike europske utakmice. Najupečatljivija je ona s ruskim prvakom Zenitom koji je protiv Dinama iz Minska napravio jedan od najvećih preokreta u novijoj povijesti nogometa.

- U prvoj utakmici za plasman u Europsku ligu razbili smo Zenit s 4-0 i dočekani smo kao heroji. Mislim da nitko nikad nije tako nadigrao Zenit, a morate znati kako je tamo naš najplaćeniji igrač bio manje plaćen od Zenitovog najmanje plaćenog. Razlika u jačini ekipe i financijama je bila ogromna i to moram naglasiti.

- Što se dogodilo u uzvratu u kojem nas je Zenit dobio 8-1? Morate imati na umu da smo mi protiv njih igrali 120, a ne 90 minuta. Također, dvojici mojih suigrača iz obrane tijekom utakmice je pukao mišić, a samo smo jednog uspjeli zamijeniti jer smo prethodno već napravili dvije izmjene. Drugi je ostao igrati sve dok nije dobio crveni karton jer je morao rušiti igrača Zenita, pa čovjek nije mogao više hodati. To nitko ne zna... - nerado se najvećeg europskog preokreta u 33 godine prisjetio bivši kapetan Dinamo Minska.

'Kopićevo vrijeme tek dolazi'

Nino Galović je u 1. HNL igrao za RNK Split, a u osjetljivom periodu svoje karijere otišao je u tada nešto slabiji Slaven Belupo na posudbu kako bi se razvijao. Tamo je proveo tek šest mjeseci, a nakon sjajnih nastupa vratio se u Split gdje se potvrdio kao jedan od ponajboljih stopera lige.

slaven

- Ne bih rekao da sam bio jedan od najboljih stopera. Mislim da sam bio korektan, a u HNL-u ima puno talentiranih igrača - skromno je rekao Galović pa dodao:

- Malo smo, onako, prema našoj ligi skeptični, a zapravo je liga jako dobra. Malo koja država ima igrača u raznim ligama svijeta što je dokaza da smo jako cijenjeni i da nas svi vole. Pa jedna Poljska koja je višestruko veća od Hrvatske nema toliko igrača 'vani'. Stvarno ne znam nekog Poljaka koji igra, recimo, u Japanu ili Južnoj Koreji.

U Slaven Belupu je radio sa Željkom Kopićem koji je tada započinjao pravu trenersku karijeru.

- U Belupu sam uživao. Radio sam s Kopićem koji je jedan odličan trener i jedan od najboljih s kojima sam radio. Mlad je i njegovo vrijeme tek dolazi. Tamo smo napravili jako dobar rezultat s jednom limitiranom momčadi u smislu financija i dogurali smo te godine (2016. op.a) do finala Kupa i čvrste sredine tablice. Također, izdvojio bih godinu sa Splitom gdje smo došli do četvrtog pretkola Europske lige i do finala Kupa (2014./2015. op.a).

1. HNL i dalje prati.

- Pratim Hajduk redovito, a kad god stignem pogledam i ostale utakmice, ako mi to vremenska razlika dopusti - završio je dobro raspoloženi Nino Galović.

 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 4
Sve podsjeća na slučaj 'Majer': U 10 utakmica pod vodstvom Bjelice odigrao tek 82 minute!?
ZAŠTO GA NE VOLI?

Sve podsjeća na slučaj 'Majer': U 10 utakmica pod vodstvom Bjelice odigrao tek 82 minute!?

Luka Stojković stalno je u drugom planu, jedinu ozbiljniju priliku dobio je u Puli gdje je protiv Istre i asistirao. U zadnjih šest utakmica ušao je samo tri puta, dobio tek 12 minuta. Za takvog igrača - premalo